Opće upute, nagrade, razno...
SF/fantasy vijesti
Novi broj
Stari brojevi
SF/fantasy udruga
SF/fantasy konvencija
SF/fantasy pisci, arhive, mrežne novine...
English page
Samo tekst
E-mail
Netscape Navigator Microsoft Internet Explorer
Opera 3.5
Via Galactica #10
Prethodni tekst

Robert J. Sawyer

Ni Riba Ni Meso gostuje u Via Galactici!

Robert J. Sawyer:
Baš kao u stara vremena


Prijevod: Vlatko Jurić-Kokić


Prijenos je prošao glatko, kao kad skalpel zarezuje u kožu.

Cohen je bio istovremeno uzbuđen i razočaran. Prolazili su ga trnci što je tu - možda je sudac bio u pravu, možda stvarno pripada ovdje. Međutim, trnci su izgubili svoju sjajnu oštricu jer ih nisu pratili uobičajeni fiziološki znakovi uzbuđenja: nije bilo znojenja dlanova, nije bilo lupanja srca, nije bilo ubrzanog disanja. O, čulo se kucanje srca, sigurno, kako grmi u pozadini, ali to nije bilo Cohenovo srce.

Bilo je dinosaurovo.

Sve je bilo dinosaurovo: Cohen je sada vidio svijet kroz oči tiranosaura.

Boje su izgledale sasvim krivo. Listovi su sigurno imali istu klorofilnu zelenu boju u mezozoiku, ali dinosaur ih je vidio mornarski plave. Nebo je bilo boje lavande; zemlja pepeljasto siva.

Stara zvijer ima drukčije čunjiće, pomisli Cohen. Dobro, na to se može priviknuti. Konačno, nema drugog izbora. Završit će život kao promatrač u tiranosaurovom. Vidjet će što životinja bude vidjela, čut će što ona čuje, osjetiti ono što ona osjeća. Neće mu moći kontrolirati pokrete, rekli su mu, ali će moći iskusiti svaki osjet.

Rex je marširao naprijed.

Cohen se nadao da će krv i dalje imati crvenu boju.

Neće biti isto ako ne bude crvena.

***

"Rekao je da ide vani loviti ljude. Ali ja sam mislila da se šali."

"Bez interpretacija, molim vas, gospođo Cohen. Samo za sud ponovite koliko se god točno sjećate, što je točno vaš muž rekao."

"Rekao je, 'Idem vani loviti ljude.'"

"Hvala vam, gospođo Cohen. Kruna ovime zaključuje svoju tužbu, moja gospo."

***

Vez na zidu prostorija časne dame sutkinje Amande Hoskins napravio je njen muž. Na platnu je bio izvezen jedna od njenih najdražih kitica iz Mikada, i dok se pripremala donijeti presudu često je pogledavala i prečitavala riječi:

Put do cilja sublimna

Pitanje je vremena -

Da kazna slijedi iz zločina -

Kazna slijedi iz zločina.

Ovo je bio težak slučaj, užasan slučaj. Sutkinja Hoskins nastavi razmišljati.

***

Nisu samo boje bile krive. Promatran iz tiranosaurove lubanje, prizor je izgledao krivo i na druge načine.

Tiranosaur je imao samo djelomično stereoskopski vid. U središtu Cohenovog vidnog polja postojalo je područje na kojem se pokazivala istinska percepcija dubine. No, zbog toga što je životinja bila pomalo razroka, imala je puno širi vidik nego što je za čovjeka normalno, gmazovski Cinemascope od 270 stupnjeva.

Širokokutni vid je švenkao amo-tamo dok je tiranosaur pretraživao obzorje.

Tražeći lovinu.

Tražeći nešto što će ubiti.

***

The Calgary Herald, četvrtak, 16. listopada, 2042, tiskano izdanje: Serijski ubojica Rudolph Cohen, 43, jučer je osuđen na smrt.

Prijašnji istaknuti član Albertskog udruženja liječnika i kirurga, dr. Cohen je u kolovozu osuđen za tridesetsedam umorstava prvog stupnja.

U jezovitom priznanju, Cohen je priznao, bez ijednog znaka kajanja, da je terorizirao svaku od svojih žrtava satima, prije nego bi im prerezao grlo kirurškim oruđem.

Ovo je prvi put u osamdeset godina da je u ovoj zemlji dosuđena smrtna kazna.

Donoseći presudu, sutkinja Amanda Hoskins je primijetila da je Cohen "najhladnokrvniji i najbrutalniji ubojica na kanadskim prerijama od Tyrannosaurusa Rexa ..."

***

Iza šumarka mamutovaca, nekih deset metara daleko, pojavi se drugi tiranosaur. Cohen je mislio da su tiranosauri silovito teritorijalni, jer svakom trebaju ogormne količine mesa. Pitao se hoći li životinja u kojoj je on napasti ovu drugu.

Njegov tiranosaur nakrivi glavu i pogleda drugog, koji je stajao u profilu. Ali dok je to radio, skoro se cijela slika raspe u bijelu prazninu, kao da prilikom koncentriranja na detalje životinjin sitni mozak jednostavno gubi iz vida veliku sliku.

Isprva je Cohen mislio da njegov rex gleda glavu drugog dinosaura, no uskoro vrh lubanje druge životinje, vrh njene njuške i stražnja strana snažnog vrata istope se u snježno ništavilo. Ostala je samo slika grla. Dobro, pomisli Cohen. Jedan oštar ugriz na tom mjestu može ubiti onog drugog.

Koža na grlu drugog dinosaura je izgledala sivo-zeleno, a samo grlo je bilo glatko. Izluđujući Cohena, njegov dinosaur ne napadne. U stvari, jednostavno okrene glavu na drugu stranu i opet počne pretraživati obzorje.

U trenutnom bljesku, Cohen shvati što se dogodilo. Drugi klinci u njegovom kvartu imali su pse ili mačke kao ljubimce. On je imao guštere i zmije - činjenica kojoj su neki stručnjaci za psihologiju na suđenju pridali veliku važnost. Mužjaci nekih vrsta guštera imali su podvratne vrećice. Rex u kojem je on - mužjak, vjerovali su paleontolozi iz Tyrella - pogledao je drugog dinosaura, vidio da ima glatko grlo i prema tome je ženka. Nešto s čim bi se možda spario, a ne napao.

Možda će se uskoro spariti. Cohen nikad prije nije doživio orgazam osim za čina ubijanja. Pitao se kako će to izgledati.

***

"Potrošili smo milijardu dolara razvijajući vremensko putovanje i sad mi kažete da je sistem beskoristan?"

"Pa -"

"Baš to govorite, je li tako, profesore? Da kronotransfer nema praktičnih primjena?"

"Nije baš tako, ministre. Sistem radi. Možemo projicirati svijest ljudskog bića natrag kroz vrijeme, stavljajući njen ili njegov um preko uma nekog tko je živio u prošlosti."

"Bez mogućnosti da se veza prekine. Prekrasno."

"To nije istina. Veze se prekida automatski."

"Točno. Kad povijesna osoba u koju ste prebacili svijest umre, veza puca."

"Točno tako."

"A onda osoba iz našeg vremena čiju ste svijest prebacili kroz vrijeme isto tako umire."

"Priznajem da je to nesretna posljedica tako bliskog povezivanja dva mozga."

"Dakle, u pravu sam! Cijela ta stvar s kronotransferom je beskorisna."

"O, uoće nije, ministre. U stvari, mislim da sam joj našao savršenu primjenu."

***

Rex je marširao dalje. Iako je Cohenovu pažnju isprva privukao životinjin vid, polako je postao svjestan i drugih čula. Čuo je zvuk rexovih koraka, drobljenja grana i vegetacije, pjeva ptica i pterosaura, a ispod svega toga, neprestanog zujanja kukaca. Ipak, svi su zvukovi bili mutni i duboki; rexove jednostavne uši nisu bile sposobne hvatati visoke zvukove, a i oni koje su otkrivale nisu imali bogatstvo. Cohen je znao da je kasna Kreda sigurno bila simfonija različitih tonova, ali bilo mu je kao da ih sluša kroz štitnnike za uši.

Rex je i dalje hodao, još uvijek tražeći. Cohen postane svjestan još nekoliko dojmova o svijetu iznutra i izvani, uključujući vruće popodnevno sunce i ugrize gladi u životinjinom trbuhu.

Hrana.

To je bilo najbliže koherentnoj misli što je Cohen do sada otkrio u dinosauru, mentalna slika komadina mesa koje joj prolaze kroz ždrijelo.

Hrana.

***

Zakon o očuvanju društvenih službi, 2022: Kanada je izgrađena na načelu "društvene sigurnosne mreže", nizu ovlaštenja i programa zamišljenih da osiguraju visoki standard života svakom građaninu. Ipak, sve veća duljina života, povezana sa stalnim smanjenjem dobne granice za mirovinu, stavila je nepodnošljiv teret na naš sistem socijalnog i mirovinskog osiguranja i, naročito, na njegov kamen-temeljac, opće zdravstveno osiguranje. Kako većina poreznih obveznika prestaje raditi u dobi od 45 godina, a prosječni Kanađani dožive 94 (muškarci) ili 97 (žene) godina, sistem je u opasnosti od potpunog kolapsa. Sukladno tome, svi socijalni programi će od sada biti dostupni samo onima mlađim od 60 godina, s jednim izuzetkom: svi Kanađani, bez obzira na godine, mogu iskoristiti, ništa ne plaćajući, vladin program eutanazije putem kronotransfera.

***

Tamo! Naprijed! Nešto se miče! Veliko, što god da je: nejasan obris, tek povremeno vidljiv iza nekoliko omorika.

Nekakav četveronožac, leđima okrenut dinosauru/njemu/njima.

Ah, evo. Okreće se. Periferalni vid se raspada u albinsko ništavilo dok se rex koncentrira na glavu.

Tri roga.

Triceratops.

Sjajno! Cohen je kao dječak proveo sate nad knjigama o dinosaurima, tražeći scene klanja. Ni jedna bitka nije bila bolja od one u kojoj se Tyrannosaurus Rex tukao protiv Triceratopsa, četveronožnog mezozoičkog tenka s tri roga iznad lica i koštanim štitom na potiljku koji štiti vrat.

A rex je ipak marširao dalje.

Ne, pomisli Cohen. Okreni se, proklet bio! Okreni se i napadni!

***

Cohen se sjećao kad je sve počelo, tog sudbonosnog dana prije toliko godina, za toliko godina. Operacija je trebalal biti rutinska. Pacijent je navodno bio pripremljen kako treba. Cohen je prinio skalpel abdomenu, i onda, mirnom rukom zarezao kožu. Pacijent je zasoptao. Zvuk je bio divan, prekrasan.

Premalo plina. Anesteziolog se požurio prilagoditi dotok.

Cohen je znao da opet mora čuti taj zvuk. Mora.

***

Tiranosaur nastavi naprijed. Cohen mu nije mogao vidjeti noge, ali je osjećao kako se miču. Lijeva, desna, gore, dolje.

Napadni, kopile!

Lijeva.

Napad!

Desna.

Drži ga!

Gore.

Drži onog triceratopsa.

Dolj -

Životinja zastane, s lijevom nogom još uvijek u zraku, balansirajući zakratko na jednoj nozi.

Napadni!

Napadni!

I onda, konačno, rex promijeni smjer. Triceratops se pojavi u trodimenzionalnom središnjem dijelu tiranosaurovog vidnog polja, poput mete viđene kroz nišan.

***

"Dobrodošli u Institut za kronotransfer. Ako samo smijem pogledati vašu socijalnu karticu, molim vas? Je, uvijek ima zadnji put za sve, he-he. E sad, siguran sam da želite uzbudljivu smrt. Problem je naći nekog zanimljivog tko još nije upotrijebljen. Vidite, možemo samo jedan um preslikati preko neke historijske ličnosti. Svi oni stvarno očiti su već odavno obavljeni, plašim se. Još uvijek primamo desetak poziva tjedno za Jacka Keneddyja, ali on je bio jedan od prvih koji su otišli, da tako kažem. Ipak, ako smijem nešto predložiti, u katalogu imamo tisuće časnika rimskih legija. To su uglavnom vrlo zadovoljavajuće smrti. Što mislite o nečem finom iz Galskih ratova?"

***

Triceratops podigne pogled, dižući divovsku glavu sa širokih plosnatih listova biljke koje je žvakao. Sad kad se rex usredotočio na biljojeda, izgledalo je da se odlučio.

Tiranosaur jurne.

Rogati je bio bokom okrenut rexu. Počne se okretati, da mu glava bude prema napadaču.

Obozorje je divlje skakalo dok je rex trčao. Cohen je mogao čuti kako mu srce grmi glasno, ubrzano, poput baražne vatre mišićavih topova.

Triceratops, okrećući se još uvijek, otvori svoj papagajski kljun, ali nikakav zvuk ne izađe.

Divovski koraci su prelazili udaljenost između dvije životinje. Cohen osjeti kako se rexove ralje otvaraju široko, još šire, kako vilica iskače iz svog ležišta.

Ralje zgrabe i stisnu rogatog za leđa, iznad ramena. Cohen ugleda kako dva rexova zuba izleću, izbijeni silinom udara.

Okus vruće krvi koja navire iz rane ...

Rex se povuče za još jedan ugriz.

Triceratops se konačno okrene. Jurne naprijed, a dugačko koplje iznad njegovog lijevog oka probije rexovu nogu ...

Bol. Izuzetni, prekrasni bol.

Rex rikne. Cohen ga začuje dvaput, jednom kako odzvanja unutar životinjine lubanje, drugi put kako odjekuje od dalekih brda. Jato pterosaura srebrenog krzna prhne u zrak. Cohen primijeti kako blijede iz vidnog polja kad ih je dinosaurov jednostavni um isključio iz prizora. Nevažne smetnje.

Triceratops se povuče i izvuče rog iz rexovog mesa.

Krv, primijeti Cohen s oduševljenjem, još uvijek izgleda crveno.

***

"Da je sutkinja Hoskins naredila električnu stolicu," reče Axworthy, Cohenov odvjetnik, "mogli smo se protiv toga boriti na osnovu Povelje. Okrutna i neobična kazna, i takve stvari. Međutim, autorizirala vam je puni pristup programu za eutanaziju kronotransferom." Axworthy zastane. "Rekla je, otvoreno, da želi da umreš."

"Kako pažljivo od nje", reče Cohen.

Axworthy je to ignorirao. "Siguran sam da vam mogu nabaviti sve što želite", reče. "U koga biste željeli biti prebačeni?"

"Ne u koga", reče Cohen. "Što."

"Molim?"

"Ona prokleta sutkinja je rekla da sam ja najhladnokrvniji ubojica koji se šuljao po provniciji Alberta od Tyrannosaurusa rexa." Cohen odmahne glavom. "Glupača. Ne zna da su dinosauri bili toplokrvni? Svejedno, to želim. Želim biti prebačen u T-rexa."

"Šalite se."

"Šale mi nisu jaka strana, Johne. Ubijanje jest. Želim znati tko je bio bolji u tome, ja ili rex."

"Uopće ne znam mogu li oni napraviti nešto takvo". reče Axworthy.

"Otkrijte, prokleti bili. Za kog vraga vas plaćam?"

***

Rex otpleše u stranu, krećući se okretnošću iznenađujućom za stvorenje njegove mase, pa opet svojim strašnim raljama zgrabi ceratopsovo rame. Biljojed je nevjerojatno krvario, kao da je tisuću žrtvi prineseno na oltaru njegovih leđa.

Triceratops pokuša navaliti naprijed, ali je brzo slabio. Tiranosaur, prepreden na svoj način usprkos svom tričavom intelektu, jednostavno se povuče desetak divovskih koraka. Rogati neodlučno napravi jedan korak prema njemu, pa onda još jedan, pa, velikim i teškim naporom, još jedan. Ali onda dinosaurski tenk se zaljulja i, dok su mu se kapci polako zatvarali, sruši na bok. Cohen se nakratko iznenadi, pa oduševi, kad je čuo kako pada na zemlju uz pljusak - nije shvatio koliko je krvi isteklo iz velike razderotine koju je rex napravio životinji na leđima.

Tiranosaur se približi, digne lijevu nogu i onda njome udari po triceratopsovom trbuhu, rasporivši mu trbuh s tri oštre kandže na prstima i prosuvši mu utrobu na oštro sunčevo svjetlo. Cohen je mislio da će rex pobjednički riknuti, ali nije. Tiranosaur jednostavno spusti njušku u tjelesnu šupljinu i metodički počne čupati komade mesa.

Cohen je bio razočaran. bitka dinosaura je bila zabavna, ubijanje je bilo dobro izvedeno i nesumnjivo je bilo dovoljno krvi, ali nije bilo terora. Nije bilo osjećaja da triceratops drhti od straha, nije bilo moljenja za milost. Nije bilo osjećaja moći, osjećaja kontrole. Samo tupe, neumne zvijeri koje se kreću na način programiran u njihovim genima.

To nije bilo dovoljno. Ni izdaleka dovoljno.

***

Sutkinja Hoskins pogleda odvjetnika s druge strane radnog stola u svojoj sobi.

"Tiranosaur, gospodine Axworthy? Govorila sam figurativno."

"Shvaćam, moja gospo, ali primjedba je bila na mjestu, zar ne? Pitao sam ljude u Kronotransferu, koji kažu da mogu to učiniti, imaju li neki primjerak rexa s kojim mogu raditi. Da bi dobili temporalno uporište, moraju izvršiti propagaciju unatrag od fizičkog materijala."

Sutkinja Hoskins nije bila impresionirana znanstvenim blebetanjem, isto kao ni pravnim žargonom. "Iznesite svoju poantu, gospodine Axworthy."

"Nazvao sam Kraljevski Tyrrellov muzej paleontologije u Drumhelleru i pitao ih koji su tiranosaurovi fosili dostupni, po cijelom svijetu. Pokazalo se da ima samo pet-šest potpunih kostura, ali oni su mi ipak dali popis s bilješkama, u kojima su mi naveli što su više mogli o vjerojatnim uzrocima smrti pojedinih primjeraka." Axworthy gurne tanki plastični ispis preko širokog stola prema sutkinji.

"Ostavite mi ovo, savjetniče. Ja ću se javiti vama."

Axworthy otiđe, a Hoskinsovica pregleda kratki popis. Nakon toga se zavali u svoj kožni naslonjač i počne po tisućiti put čitati vez na zidu.

Put do cilja sublimna

Pitanje je vremena--

Ona opet pročita stih, mičući usna kako je u sebi izgovarala riječi: "Pitanje je vremena ..."

Sutkinja se vrati popisu nalaza tiranosaura. Ah, ovaj. Da, taj će biti savršen. Pritisne dugme na svom telefonu. "Davide, pogledajte možete li mi naći gospodina Axworthyja."

***

Ubijanje triceratopsa je imalo jedan vrlo neobičan aspekt -- aspekt koji je zaintrigirao Cohena. Kronotransfer je izveden nebrojeno puno puta; to je bio jedan od najpopularnijih oblika eutanazije. Ponekad je originalno tijelo transferanta davalo komentar događaja, kao da govori u snu. Iz onog što su govorili, bilo je jasno da transferant nema nikakvu kontrolu nad tijelom u koje je prebačen.

A ipak, kad je Cohen voljom tjerao rexa da promijeni smjer, ovaj je konačno to i napravio.

Je li to možda zbog toga što rex ima toliko malo mozga da ga Cohenove misli mogu kontrolirati?

Ludilo. Moguće posljedice su nevjerojatne.

Ipak ...

Morao je doznati je li to istina. Rex je bio mlitav, izvaljen na trbuh, nažderan triceratopsovim mesom. Izgledao je spreman dugo ležati ovdje, uživajući u večernjem povjetarcu.

Diži se, pomisli Cohen. Diži se, proklet bio!

Ništa. Nikakve reakcije.

Diži se!

Rexova donja čeljust je počivala na zemlji. Gornja čeljust je bila dignuta visoko, usta široko otvorena. Sitni pterosauri su ulijetali u otvorene ralje i izlijetali iz njih, dugačkim, iglastim kljunovima očito čupajući grudice mesa rogatog između rexovih zakrivljenih zubi.

Diži se, pomisli Cohen opet. Diži se!

Rex se promeškolji.

Diži se!

Tiranosaur upotrijebi svoje sitne prednje udove da mu torzo ne klizi naprijed dok se svojim snažnim nogama odguravao, sve dok se konačno nije potpuno uspravio.

Naprijed, pomisli Cohen. Naprijed!

Životinjino tijelo je ostavljalo drukčiji dojam. Trbuh joj je bio pun do pucanja.

Naprijed!

Rex počne marširati teškim koracima.

Bilo je prekrasno. Opet imati kontrolu! Cohen osjeti stari užitak lova.

A točno je znao što traži.

***

"Sutkinja Hoskins je rekla da je okej", reče Axworthy. "Autorizirala je da vas prebace u onog novog T-rexa, kojeg imaju ovdje u Tyrrellovom muzeju u Alberti. Sudeći po načinu kako je kostur nađen, rex je uginuo od pada, vjerojatno u nekakvu pukotinu. Obje noge i kičma su slomljeni, ali je kostur ostao skoro potpuno artikuliran, što znači da lešinari nisu mogli do njega. Nažalost, stručnjaci za kronotransfer kažu da vas zbog prebacivanja toliko unatrag mogu uključiti tek nekoliko sati prije nego što se nesretni slučaj dogodio. Međutim, ispunit će vam se želja: umrijet ćete kao tiranosaur. Oh, da, i tu su vam knjige koje ste tražili: cijela knjižnica o flori i fauni Krede. Trebali biste imati dovoljno vremena da prođete cijelu; stručnjacima za kronotransfer će trebati par tjedana da sve srede."

***

Kad se prethistorijska večer pretvarala u noć, Cohen je našao ono što je tražio, šćućureno u grmlju: velike smeđe oči, dugačko, istegnuto lice i vitko tijelo pokriveno krzno koje je, tiranosaurovim očima, izgledalo plavo-smeđe.

Sisavac. Ali ne bilo koji sisavac. Purgatorius, prvi prvcati primat, poznat po Montani i Alberti sa samog kraja Krede. Mališan, dugačak samo nekih deset centimetara, ne računajući štakorski rep. Rijetka stvorenja, ovih dana. Samo par dragocjenih komada.

Ta je krznena loptica mogla trčati brzo za svoju veličinu. ali jedan tiranosaurov korak bio je jednak stotini sisavčevih. Ni na koji način nije mogao pobjeći.

Rex se nagne bliže i Cohen ugleda čupavo lice, najbližu stvar ljudskom licu za idućih šezdeset milijuna godina. Životinjine očice se razrogače od užasa.

Golog, sirovog straha.

Straha sisavca.

Cohen primijeti kako životinja vrišti.

Začuje je kako vrišti.

To je bilo prekrasno.

Rex krene razjapljenim raljama prema malom sisavcu, uvlačeći dah tolikom snagom da je usisao cijelo stvorenje u svoje ždrijelo. Normalno bi rex progutao svoj obrok čitav, ali ga je ovaj put Cohen spriječio. Umjesto toga, jednostavno ga je natjerao da stoji mirno, dok je mali primat trčao, prestravljen, u velikoj pećini dinosaurovih usta, sudarajući se s divovskim zubima i velikim zidovima od mesa i proklizava po masivnom, suhom jeziku.

Cohen je uživao u prestravljenom skvičanju. U sebi se valjao od užitka osjećajući kako životinja, izluđena strahom, juri po živom zatvoru.

I konačno, uz veliki, sjajni otpuštanja, Cohen životinji skrati muke, dopuštajući rexu da je proguta, osjetivši škakljanje u divovom grlu dok je krznena loptica klizila dolje.

Bilo je baš kao u stara vremena.

Baš kao da lovi ljude.

I tada jedna prekrasna misao padne Cohenu na pamet. Ako ubije dovoljno ovih vrištavih kuglica od krzna, one neće imati potomaka. Nikad neće biti Homo Sapiensa. U jednom vrlo stvarnom smislu, shvati Cohen, on lovi ljude -- svako pojedino ljudsko biće koje će ikad postojati.

Naravno, par sati mu neće biti dovoljno da ih ubije puno. Sutkinja Hoskins je bez sumnje mislila da je to prava poetska pravda, ili ne bi ni dozvolila transfer: poslala ga je nazad da padne u jamu, proklet.

Glupa sutkinja. Ma što, sad kad može kontrolirati životinju, nema načina da je pusti da umre mlada. Jednostavno će -

Eno je. Pukotina, dugačka razderotina u zemlji, s razmrvljenim rubovima. Prokletstvo, teško ju je vidjeti. Sjene obližnjih stabala su činile zbunjujuću rešetku na zemlji, koja je skrivala nepravilni otvor. Nije ni čudo da ju je tupi rex vidio tek kad je bilo prekasno.

Ali ne ovaj put.

Skreni lijevo, pomisli Cohen.

Lijevo.

Njegov ga rex posluša.

Ovo će područje izbjegavati u budućnosti, tek toliko, da bude siguran. Osim toga, imao je dovoljno teritorije za pokriti. Na sreću, ovaj je rex mlad - adolescent. Imat će desetljeća u kojima će moći nastaviti svoj posebni lov. Cohen je bio siguran da Axworthy zna svoj posao: kad postane očito da veza traje dulje od par sati, na sudu će godinama sprečavati svaki pokušaj da ga se isključi.

Cohen osjeti kako stari pritisak raste i u njemu i u rexu. Tiranosaur je marširao dalje.

Ovo je bolje od starih vremena, pomisli Cohen. Puno bolje.

Lov na cijelo čovječanstvo.

Osjećaj otpuštanja će biti prekrasan.

Intenzivno je promatrao svaki pokret ispod grmlja.


(c) Robert J. Sawyer 1993.

 

 


Prethodni tekst