Prethodni tekst Sadržaj Slijedeći tekst
Nikola Stjelja:
Ponoćni susret

Nikola živi u Umagu, ide u gimnaziju u Bujama, voli slušati grunge i punk, a namjerava završiti neki od informatičkih fakulteta. Kaže da u slobodno vrijeme jako voli čitati SF, a većina čitatelja prije ili kasnije poželi nešto i napisati. Pogledajte...


Treperavi film stare žene uništi mir koji je tama stvorila u sobi. Njezina je prilika odavala golemu patnju poslije života provedenog u blagostanju dok su se sobom razlijegale tužne riječi upozorenja.

"Prošlo je mnogo vremena. Ni sama ne znam koliko. Poslije sve te ludnice i bijega u velika podzemna skloništa rijetko tko zna koliko je sati a kamoli koji je datum ili godina. Živimo na rubu egzistencije, jedući ono malo preostale hrane, a ponekad i jedni druge. Djeca nam se rađaju deformirana uslijed radijacije, ali nastavljamo dalje. Danas upotrebljavam ovaj stari snimač, star barem 20 godina, pravo čudo da još uvijek radi, i baterije su slabe", slika na trenutak nestane i sobu nakratko ispuni tama,"ali nema veze, uskoro će doći po mene. Vi koji ćete gledati ovu snimku zapamtite da je svijet kakvog smo poznavali uništio čovjek svojim oružjem, samo rijetki su se spasili. Preživjeli su se sakrili u podzemne bunkere koje je čovjek davno sagradio u slučaju novog rata. Sada provode ništavan život daleko od svjetlosti sunca. Ali uvjerena sam da ćemo jednog dana izaći na površinu i ponovno naseliti ovaj svijet." Stara prilika zastade i stade osluškivati. "Evo ih, dolaze po mene. Uskoro ću sudjelovati u obredu pročišćenja, moje će staro meso pojesti čitava grupa, krug će se zatvoriti…" , slika nestade, u sobi zavlada mrak.

Niska se prilika okrene i iziđe iz sobe u kojoj je do sada mirno iz svojeg naslonjača promatrala stari film. Iziđe na balkon stare palače i stade promatrati vojne trupe u pokretu.

* * *

Kroz zrak se širila neobična treperava skladba ispuštena na mahe iz nekog malog vojničkog aparata čije se porijeklo vuče iz posljednjeg naselja kojeg je Rydallova grupa posjetila. Osjećao se neobični mir dok su se vojnici odmarali u hladovini, skriveni od sunca koje ih je već tjednima neumorno tuklo. Tu idilu svako toliko kvario je zapovjednikov pomoćnik, sa svojim očitavanjima stanja na horizontu.

U predvečerje, poručnik mladenačkog lika iziđe iz glavnog stožera i svojim zvonkim glasom naredi pokret svim jedinicama. Na tu njegovu zapovjed u kampu se ne zbi ništa. Poručnik sačuva prisebnost, zakašlje, uzme zraka u svoja nježna prsa i glasnije ponovi naredbu. I opet ništa, samo vjetar otrgne pokoji list sa stabla i maleni vrabac sletne na tlo ispred njega. Smireni poručnik odnekud izvuče MPS (Megafon za Posebne Slučajeve) i ponovi narebu. Iz megafona poteče oštri zapovjednički glas utjerujući strah u kosti svim bićima u promjeru od 10 m. Uskoro iz mraka obližnje šume izroniše pospane prilike vojnika krećući pijanim korakom prema netom servisiranim Elfovima nekoliko metara dalje. Poručnik se zadovoljno osmjehne i uđe natrag u glavni stožer.

* * *

Glavni Zapovjednik je bio nagnut nad komadnim stolom, promatrajući stratešku mapu, pokušavajući shvatiti gdje se nalaze njegove jedinice, a gdje protivničke. Nitko ne spazi poručnikov ulazak u šator. Poručnik salutira i podnese kratak izvještaj: "Jedinice stavljene u pokret, gospodine Glavni Zapovjedniče!"

GZ podiže svoju majmunsku glavu i pogleda ga svojim usko primaknutim očima na nekoliko trenutaka, potom nastavi s ispitivanjem karte. Pobočnici oko njega imitiraše ga jednakim pokretima.

"Gospodo", reče GZ, "dobili smo naređenje od Vrhunskog da napadnemo grad Zagreb koji je već dugo u neprijateljskim rukama. Sudeći prema izvještaju naših specijalnih jedinica, grad je branjen dvjema pješadijskim postrojbama i jednom tenkovskom, ali taj podatak nije siguran. Naša će jedinica napasti grad udružena s Toscanovim pješacima i Koljesnikovom divizijom pod mojim zapovjedništvom, u slučaju potrebe u blizini se nalaze i Mendezovi motoristi. Na našoj jedinici leži najteži zadatak, koji je od životne važnosti za uspjeh operacije. Naš je cilj da prodremo kroz obruč obrane i ustanovimo količinu i vrstu tenkova u gradu, te da zadržimo poziciju i nanesemo što veći štetu protivniku bez obzira na gubitke. Ime onoga koji će voditi naše snage u borbi bit će zapamćeno na vjeke vjekova. Ja ću nadgledati operaciju iz zraka, pa je potreban GZ na tlu, ima li dobrovoljaca među vama?"

U sobi zavlada tišina dok je GZ lutao svojim majmunskim očima po prisutnim časnicima čiji su pogledi bili upućeni prema podu, očito pod golemim pritiskom želje da časno umru za Vrhunskoga.

"Ti!", napokon će GZ, uperivši svoj debeli dlakavi prst prema Rydallu koji je ostao stajati na mjestu gdje je i ušao u šator. "Jesi li spreman preuzeti tu čast?"

Mladi poručnik proguta knedlu i zamuca: "Hmm… ja, gospodine… ovaj… ja… ja…" Njegovu rečenicu prekine pljesak ostalih časnika, pokazujući odobravanje donešenoj odluci.

"Dobro!", zagrmi GZ. "Zadatak je vaš! Nulta točka je u 00.00 sati, krećete za 25 minuta! Otpust!"

Uskoro Rydall napusti sobu zajedno s ostalim časnicima u nekoj vrsti poluomamljenosti. Otišao je u svoj šator da stavi na sebe opremu za zemaljske borbe. Kad je završio s opremom i s oružjem izađe iz šatora i ugleda ostale časnike ubučene u laganu zračnu opremu. Rydall osjeti kako ga ispunjava val zavisti, ali ga potisne, te krene pod pritiskom teškog oklopa na put slijepe dužnosti. Ostali su se časnici ukrcali u A-Herc iz kojeg će, zajedno s GZ-om, nadgledati situaciju na bojištu. Rydall zauzme mjestu u svom Elfu i pokrenu tešku grdosiju u nesigurnu budućnost.

* * *

Mrak se nadvio nad tamne prilike koje su vrtoglavom brzinom jurile u susret s neprijateljem. Kroz eter su bljeskale poruke vojnika pomiješane s podacima koje su dobavljali špijunski zrakoplovi daleko iznad njih. Uskoro se pojaviše svijetla grada te sva komunikacija među vozilima utihne. Svi su očekivali naređenja zemlajskog GZ-a. Rydall razmisli nekoliko trenutaka pa naredi formiranje trokuta za proboj, i uskoro Elfovi zauzeše svoja mjesta u tami hitajući vrtoglavom brzinom prema gradu. Rydall sakri svog Elfa u zagrljaj ostalih metalnih čudovišta.

Bilo je 00.00, vidje na satu iznad sebe i istog trenutka osjeti udarac dok je Elf prelazio kroz prepreke koje su štitile prve crte i napokon kroz rovove ispunjene neprijateljskim pješaštvom. Uskoro su se našli pod kišom metaka, ali nastaviše dalje bez odgovaranja na protivničku vatru. Pred njima su se pojavile mračne gradske ulice i Rydall naredi razvijanje formacije u grupice po dva Elfa. Uskoro trokut nestade i Elfovi se ustrijemiše poput osa na obrambene tornjeve ispred. Žestoka vatra se obrušila na njih. Noć postade magloviti dan od siline plamena i dima koji se dizao u zvjezdano nebo poput duša mrtvih ratnika. Rydall napravi iznenadni okret sa svojim Elfom, da bi u posljednjem trenutku izbjegao raketu koja je letjela pravo na njega. Silina od nekoliko g obrušila se na sve u vozilu. Rydall naredi da se otvori vatra na toranj i istog trenutka iz tenka poletješe rafali sitnih granatica prema tornju. Od tornja uskoro ostade samo hrpa starog željeza. Nakon nekoliko minuta koje su izgledale poput viječnosti bitka je bila riješena u korist Rydallove jedinice, izgubili su samo jedno vozilo, a jedno je bilo lakše oštećeno.

Rydall osijeti kako ga ispunjava val olakšanja ali nije bilo vremena za opuštanje. Instrumenti su signalizirali dolazak novih problema. Rydall okupi vozila i formira dvije grupe i naredi ukopavanje. Uskoro su se Elfovi našli u sigurnosti majčice Zemlje. Zrak je ispunjavala napetost. Domalo počne padati kiša, što svede njihovu vidljivost na minimum.

Odjednom su se pred njima stvorila tri golema obrisa. Rydall iskolači oči u čudu i proguta knedlu straha.

"Oklopnjaci!", povika neko, prekinuvši obaveznu radio-tišinu. Povik privuče grdosije koji otvoriše vatru na ukopane Elfove. Rydall nekako sačuva prisebnost i naredi grupni napad svih jedinica na jednu grdosiju. Uskoro pade jedna, pa druga, dok su Elfovi umirali u plamenu poput muha. Na kraju je ostao samo Rydall nasuprot preostalim Oklopnjakom. Potpuno nepoštena borba. Rydall naredi paljbu svim srestvima na čudovište, ali Elf ne opali ni metka ni granate. Ostali su bez streljiva, na milost i nemilost neprijatelju. Rydall stade plakati od straha pred očitom smrću, više nesposoban da donese bilo kakavu odluku. Kao za inat, Metal Knight sporo uperi svoje oružje prema njegovom Elfu. Gotovo je, pomisli Rydell i zatvori oči u iščekivanju. Uskoro je začuo golemu eksploziju, osjetio strašni tresak i utono u mrak.

Znači takva je smrt, pomislio je.

* * *

Rydall bolno otvori oči i ugleda medicinsku sestru kako petlja nešto oko njegovih hlača.

"Hej, što to radiš! Tko si ti? Gdje sam?", razdere se Rydall, shvaćajući da je ipak nekako preživio. Pokuša se podignuti, ali osjeti oštru bol u glavi, te odluči ostati na mjestu.

"Bolje zašuti, jedva su te spasili" odgovori mu sestra, gledajući ga nezainteresirano.

Rydall se potpuno opusti u krevetu, zapali kubanku i pogleda kroz prozor na razrušeni grad. Pred njega na prozor sletne vrabac.