Atavistički stroj

Prijevod: Bojan Sudarević

Priče Ahmeda A. Kahna su objavljene u nizu časopisa, antologija i elektronskih časopisa a prevedene su i objavljene na nekoliko jezika. Ahmed vodi zanimljiv blog na adresi http://ahmedakhan.journalspace.com.

Ja sam znanstvenik. Biolog. I to - bez lažne skromnosti - vrlo dobar.

Dugo vremena su me fascinirale različite teorije evolucije. Pitao sam se koliko je istine u kojoj od njih? Većina općeprihvaćenih činjenica na kojima su se one temeljile proizlazile su iz pretpostavki, često postavljenih na osnovi nepouzdanih podataka. A te podatke se obično moglo tumačiti na nekoliko sasvim različitih načina.

Bio sam nezadovoljan time. A onda su me moja istraživanja dovela do otkrića - do metode kojom sam mogao potpuno pouzdano provjeriti istinitost svih teorija evolucije. S kolegama sam razvio uređaj koji sam nazvao "Atavistički stroj". Temeljio se na najnovijim otkrićima u području Kirlianskih istraživanja. Kirlian, ruski znanstvenik, je otkrio da svako živo biće ima drugačiju auru. Napravio je kameru kojom je auru mogao snimiti. Ideja Kirlianove aure je s vremenom pala u ruke mistika, medija, šarlatana - i tako izgubila znanstveni kredibilitet.

Ali interes znanstvenika za Kirliansku auru se nedavno, u 21. stoljeću, obnovio. Znanstvenici su razvili strojeve koji su mogli učiniti više od samog snimanja aure. Strojeve sposobne manipulirati aurom. Utvrdili su da mjenjanje auri nekog bića, mijenja samog bića.

Istraživački tim kojem sam pripadao razvio je metodu manipuliranja Kirlianskom aurom, pomoću koje smo s nekog bića skidali sloj po sloj evolucijskih promjena. Na taj smo način dolazili do početnog bića - bića od kojeg je u davnini krenula evoluvija te vrste. Atavistički uređaj je, na prvi pogled, bio tek obična, velika, metalna kutija, sa - zbog promatranja - staklenim vratima. Bio je idelan za istraživanje evolucije.

Istraživanje smo počeli sa žabom. Stavili smo je unutra, uključili smo stroj - i otkrili kako je tekao evolucijski razvoj žabe. Vidjeli smo kako nestaju noge. Vidjeli smo kako se tijelo produžuje. Vidjeli smo kako se pojavljuju škrge i peraje. Vidjeli smo kako se tijelo smanjuje. Vidjeli smo kako nestaju škrge i peraje. A onda se čulo kratko pištanje. Bio je to znak da je biće u svom završnom atavističkom stadiju. U tom trenutku desilo se nešto što nismo očekivali - bljesak svjetla, tako snažan da smo refleksno zatvorili oči. Kad smo ih ponovo otvorili, na mjestu žabe nalazio se trilobit.

A onda smo Atavistički stroj isprobali na nizu nižih vrsta životinja. Stoj je radio bez greške. Činilo se da je, barem kad se radi o nižim vrstama, teorija biološke evolucije točna. Nastavili smo istraživanje, polako se penjući ljestvicom sve do primata.

Prvi kojeg smo stavili u stroj bio je mužjak majmuna. Uskoro smo promatrali promjene u njegovom izgledu. Vidjeli smo kako nestaje kosa. Vidjeli smo kako se skraćuju ruke. Atavistički stroj je radio savršeno. Činilo se da se i u razvoju primata radilo o biološkoj evoluciji, ali još nismo mogli utvrditi u što se mjmun pretvara. A onda se, kao i uvijek dosad, začulo kratko pištanje, znak završne faze postupka. To me iznenadilo - pištanje se začulo mnogo prije nego što sam očekivao. Je li to značilo da se majmun popeo tek nekoliko stepenica na evolucijskoj ljestvici? Svi smo, u očekivanju završnog bljeska, nosili naočale sa zatamljenim staklima, ali sam ipak zatvorio oči u trenutku bljeska. Trenutačno sam čuo glasan uzdah svojih kolega.

Otvorio sam oči i pogledao u stroj.

Tamo je, na mjestu majmuna, ležao čovjek.