Opće upute, nagrade, razno...
SF/fantasy vijesti
Novi broj
Stari brojevi
SF/fantasy udruga
SF/fantasy konvencija
SF/fantasy pisci, arhive, mreľne novine...
English page
Samo tekst
E-mail
Netscape Navigator Microsoft Internet Explorer
Opera 3.5
Via Galactica #15
Prethodni tekst

(c) Tatjana Jambrišak: A Glitch


Chris W.W. Smith

Anomalija u sustavu

Prijevod: Bojan Sudarević

O Chrisu znam sljedeće: iz Houstona je, radi kao policajac, a ovo mu je prva priča.


Pokrenuo si program, pohranjen u ROM čipovima smještenima na površini tvog osamnaestog kralješka. Procesor, spojen na tvoju leđnu moždinu, reagirao je nanosekundu sporije nego što je trebao i zakoračio si u Cyberspace. Primjetio si ovo kašnjene procesora i odlučio da moraš to javiti Debelom Teddyu čim obaviš posao.

Pretraživao si Cyberspace najvećom brzinom koju je tvoj software dopuštao. Svi sigurnosni sustavi tvrdili su isto - sve je čisto. Ušao si u ulicu u kojoj bi, prema podacima koje si dobio od Agencije, trebala biti tvoja meta. Skenirao si sve razina prostora, ali nisi našao ništa. Zaključio si da postoje dvije i pol mogućnosti:

1. Agencija više nije što je nekad bila;

2.1 netko te zajebao i dao ti krive podatke;

2.2 netko te zajebao i iste podatke dao meti.

Odlučio si se za opciju 1, ali si sigurnosne sustave ipak podigao na višu razinu pripravnosti. Opcije pod 2 ipak nisi mogao odbaciti.

Uspostavio si real-time vezu s Debelim Teddyem.

"Bok. Što je?" rekao ti je.

"Sranje. Lociraj ovog avatara. Šaljem podatke u attachu." rekao si nervozno.

"Ček malo. Minutu." odgovorio ti je i pustio te da čekaš deset minuta.

Tvoja mržnja postala je jača. Ali pridružio joj se i strah. Ne od smrti, nego od neuspjeha. Ne bi mogao podnjeti da potraga koja traje dvije godine završi neuspjehom.

"Jesi tu?" rekao ti je Teddyev glas.

"Pričaj." odgovorio si mu.

"Kodiranim ti kanalom šaljem podatke koje tražiš." rekao ti je.

"O.K." rekao si i prekinuo vezu s Teddyem.

Otvorio si kodirani kanal. Dekodiranje je potrajalo nekoliko sekundi. Teddy ti je poslao I.P. adresu avatara koji si tražio i I.P. koordinate lokacije na kojoj se avatar nalazio. Ali poslao ti je i kratku tekstualnu poruku:

"Čuj stari, vidim da ti procesor kasni. Kad obaviš posao, navrati do mene da to pogledam. Kuća časti."

Bacio si oko na IP koordinate - bila je to Anomalija u sustavu, birc u koji si često svraćao. Većina gostiju bili su ostarjeli hakeri. Ekipa koja je, poput tebe, odslužila nekoliko godina u e-Alcatrazu, a onda dobila posao u Agenciji. Pitao si se koji kurac on traži u Anomaliji? Odlučio si potisnuti tu misao i krenuti dalje.

Mrzio si. Mrzio si sve svoje mete - takav je bio program koji ti je u glavu ugradila Agencija dok si 6 godina, 18 dana, 19 sati, 48 minuta i 3 sekunde visio s plafona u umjetno izazvanoj komi, zaleđen na minus 193 stupnjeva Celzijevih - temperaturi na kojoj se čovjekov (ako se tebe uopće može nazvati čovjekom) mozak najlakše spaja s umjetnom inteligencijom. Tako si naučio si mrziti sve svoje mete.

Zapravo, bio si sretan zbog vremena provedenog u e-Alcatrazu. Jedino tamo si mogao naučiti kako premostiti naredbu 3. razine. Kao haker nisi imao šanse prići niti 5. razni, a o 3. si samo mogao samo maštati. A mržnja koju ti je Agenicja poklonila bila je samo dodatni motiv da bolje radiš svoj posao.

Za trenutno prebacivanje u Abnormality bila je dovoljna naredba 7. razine.

Ušao si u Anomaliju. Barmen ti je mahnuo. Stari Mike ti je namignuo. Lucy je podigla suknjicu i otkrila savršenu stražnjicu (sjetio si se da se pričalo da je u stvarnosti gabor). Još jednom si provjerio koordinate koje ti je Debeli Teddy dao. Onda si skernirao prostor i time prekršio nepisano pravilo: "U 'Anomaliji u sustavu' je zabranjeno prostorno skeniranje ". Primjetio si da je nekoliko veterana nezadovoljno zavrtilo glavma zbog takve nepristojnosti. Kodiranim kanalom si poslao kratku ispriku svim aktivnim pripadnicima Agencije koji su trenutno boravili u Anomaliji, a onda si još jednom skenirao. Kad nisi ništa našao, osjetio si laganu zbunjenost, ali ne i nervozu.

A kad je meta iskočila ravno pred tebe, nisi stigao osjetiti niti zbunjenost. Prije nego si stigao reagirati, virus ti se ubacio u RAM. To se nije smjelo dogoditi, mislio si. Antivirus te obavijestio da se radi o novom, neregistriranom virusu koji, čini se, ne nanosi nikakvu značajnu štetu - jedini cilj mu je proizvesti lažnu bol. Antivirus ti je preporučio privremeno blokiranje centra za bol u mozgu. Prvotnu odluku da ne poslušaš preporuku promjenio si kad te nagla glavobolja skoro izbacila iz Cyberspacea. Centar za bol zatvorio si jednostavnim programom koji je svaki primljeni podatak slao u bunar.

Tad si se mogao potpuno posvetiti svojoj meti, koja je mirno stajala pred tobom. Skenirao si metu i ostao šokiran izvješćem: pred tobom je stajao lažnjak - avatar koji nije predstavljao stvarnuo osobu, nego jednostavnu umjetnu inteligenciju, IQ-a ne većeg od 90. Cijelo vrijeme si lovio lažnjaka.

Izvan Cyberspacea, u stvarnom svijetu, prišao sam ti s leđa i plastičnim nožem ti prerezao vrat od uha do uha. A ti nisi osjetio niti peckanje.

 


Prethodni tekst