Prikaz "Future" iz lipnja - broj 68

Ma vidi se već od naslovnice: jes’ da je smiješno šarena i da se crtač gdjegdje svadi s osvijetljenjem i perspektivom, ali je nepogrešivo (pulp) SF, dakle pravo osvježenje i milina u odnosu na recentne kvaziapstrakcije kakve smo malo-pa-često viđali dosad. Ljudi moji, dajte mi starih dobrih zlokobno-izgledajućih robota sa škarastim rukama, slinavih čudovišta nad bespomoćnim razodjevenim djevama, svemirskih letjelica kako starvorsiraju laserima nad galaktičkim maglicama “posuđenim” od Hubblea… toga, toga! Kakve pretenzije, kakva umjetnost, kakvi bakrači - živjeli šareni buljooki svemirci!

Uvodnica, eto, prestala pušiti i sad joj cijeli svijet izgleda

Futura broj 68

drugačije. Iako su nam dojmovi zapravo slični. Moja je malenkost već gotovo dvije godine beznikotinac i stvarno sam uočio goleme promjene: udebljao sam se 14 dkg, kašljem samo ujutro i navečer i bez problema pretrčim cijeli hodnik od kuhinje do kupatila. Tko kaže da ne valja zdravo živjeti?

Evo nam se Futura diči s cijelih 14 (četrnaest) stranica tzv. magazinskog dijela. Uz Krstinog uvijek zanimljivog Glambrlju (raspravlja o domaćim pripovjetkama), Zdeslav Benzon je počeo pisati Shookbop (naziv naravno potječe od Antičevićeva negdašnjeg Bookshopa), kolumnu o SF/fantasy knjigama, a Vanja Spirin svoju o hrvatskoj mitologiji… sve skupa duhovito, zanimljivo i svježe. Jedva čekam vidjeti nastavke.


Priče u ovome broju su naravno priča za sebe, pet komada, dvije domaće.

Joe Haldeman: NITKO TAKO SLIJEP

Dajte recite: koliko ste dosad pročitali priča/novela/romana u kojima mladi nadobudni > 200 IQ znanstvenik, inače prištavi štreber, nakon prilično peripetija promijeni cijeli svijet jednim svojim otkrićem? Deset? Sto? Imao je pravo tko ono, kada je rekao kako je Crvenkapica dosad napisana i prodana 500 puta i biti će opet. Ova je priča baš takva - samo sam zaboravio napomenuti da ju je Joe Genijalac Haldeman ispripovijedao na način koji me natjerao da se naposlijetku naježim - što od zabavljenosti, što od čistog udivljenog strahopoštovanja. Nevjerojatno. Bravissimo.

Jerry Oltion: OSTAVITE NA MJESTU

A ovo… ovo nije priča. Ovo je oltar pred kojim nedostojnici kleče i mrmljaju molitve, razmišaljajući kako Mu - što prije, iz ovih stopa, u roku keks - treba ritualno žrtvovati koju djevičicu, na vjeke vjekova, samo neka piše još, amen. Jerry, Jerry… jeste li kada ležali negdje, sami ili u društvu, zagledani u vedro noćno zvjezdano nebo i onako razmišljali, eh, da, koliko tih svjetlucavih točkica, a svaka jedno sunce, ajoj, kad bi barem… ha? Jeste li? A sjećate li se stravične katastrofe Challengera, mislim 1986? One grozne snimke smrti šestero ljudi i kraha američkog svemirskog programa? Ma sve je to ovdje, želje, nadanja, strahovi, čežnje, ljubavi, svjetovi i svemiri, vanjski i unutarnji… da, da, točno, dobro ste vidjeli, priča je Nebulizirana prije nekih dva mjeseca. Naravno da je dobila nagradu! Pa što bi joj moglo biti konkurencija…?! Jerry, Jerry, ostario sam i ociničio, i nekad (pogrešno) pomislim da sam sve pročitao, ali me ovakve Stvari od vremena do vremena natjeraju da se osjetim kao da mi je opet 16 i da mi dođe da je cijeli svijet moj. Hvala ti. Ic grejt tu bi a SF fen…

Vanja Spirin: KAKO SU VAILANT I JUNKER’S STALI NA KRAJ ZLOM JAMASI

He, Vanja je iz priče u priču sve bolji, i uporno se drži svojih uzora: zaklete pratchettovštine, povremenih izleta u asprinovski čisto verbalni humor i obožavanja povijesnih pričica Broja Jedan. Jedino što me pomalo bocka u ovoj pripovjetki jest njezin, eh, kraj, i to zbog nepogrešivog deja vue dojma… Vanja, gle, čak i ako kojim slučajem nisi čitao sve domaće priče koje su dosad objavljene u Futuri, to te ne ispričava - trebao si ih pročitati, znaš? :-)

David Brin: MJEHURIĆI

Ljubitelji hard SF-a, zbor! Interesantno, u našim smo Vijestima nedavno pisali o znanstveničkom mozganju nad problemom tzv. nedostajuće tvari u svemiru, a evo nam Brinova odgovora… da li na kraju tvrdoznanstvenog? Prosudite sami.

Rudolf Lokas: DRNDAVI BJEGOSPAS

Kako vrijeme ide i priče se slažu, učvršćujem se u mnijenju da Rudolfa možete voljeti - ili ne, da vam može na živce ići pretencioznost njegova stila - ili njime možete biti oduševljeni, ali mu se nikako ne može osporiti osebujnost i samosvojnost. U ovoj priči poprilična, tolika da sam mu je na kraju oprostio :-)


I tako Futura ide dalje, a čini mi se da se ovim brojem razina kvalitete protegnula nebu pod oblake. Jedini je problem, znate, što kad nešto postane jako dobro, razmaženi čitatelji onda skroz očekuju kremu kreme i viču jošjoš… a samo rijetki se pretplaćuju. Tja.

 

Kruno.