Prethodni tekst Sadržaj Slijedeći tekst
Jubilarni 20-ti...
SFeraKon '98.

Hrvoje Vrček
& Kruno

Prvo Hrvoje:

Ovogodišnji SFerakon ostat će zapamćen jedino po jednoj vrlo zgodnoj butri koja je cijelo vrijeme paradirala ispred deska u minici i vrlo dugim nogama te još dužim potpeticama u petak i subotu. Točnije, petak u crnoj, a subotu u crvenoj. Možda je zato u nedjelju bio teški bed pošto se dotična pojavila u hlačama.

Općenito gledano, ove godine bilo je puno više žena na SFerakonu nego prijašnjih godina. Dolaze li neka bolja vremena? Čisto sumnjam.

Što se tiče ostalog, bilo je puno manje ljudi nego prošle i pretprošle godine; program je bio nezanimljiv, da ne kažem dosadan (ČETIRI radionice klingonskog jezika), projekcije bi bile u redu da su pušteni svi obećani filmovi, jedino su igraonice cijelo vrijeme bile pune. U kompjuterskoj možda previše turnira (Warcraft, Duke, Quake i Warcraft again), ali valjda to ljudi traže...

Pošto sam na SFerakonu vršio redarsku službu, red bi bio da napišem par riječi i o tome. Dakle, posao nije bio težak, samo što sam cijelo vrijeme imao grižnju savjesti, čak i onda kada nisam bio na dužnosti. Kako reći nekome da ne puši kad bi i sam vrlo rado zapalio? Da ne govorim o tome da kada ja gledam, nitko ništa nedopušteno ne radi, a kada mi dođe kontrola, onda svi izvlače skrivene sendviče i piva.

Jedina svijetla točka bila je AMTGARD, iliti tabanje mačevima u živo. Svi su zaainteresirani i tko zna, možda uskoro i u Osijeku započnemo s tim.

Sve ostalo bilo je prilično slabo za "jubilarni" SFerakon.


Pa Kruno:

Tja… znate kako kažu, tko očekuje ne znam što, obično se razočara. Ja sam na ovogodišnji SFeraKon došao u odličnom raspoloženju, a s njega otišao još u boljem. No, dobro - rekao bih da je i konvencija imala nešto s tim :-)

Evo sam sad pogledao odštampanu knjižicu s programom, da se podsjetim što je sve bilo. Zapravo nisam morao, jer niti na čemu nisam bio. Predavanja? Ma kakvi. (Doduše, neke godine mi je Klingonski bio zanimljiv, ali sada, ne hvala.) Filmovi? He - jednom je Krsto rekao da je doći na konvenciju i onda gledati filmove grijeh (da ne kažem gore). Promocije? Vjerujem da je ona priređena za hrvatski Monolith bila zanimljiva, ali i nju sam propustio. Računalna igraonica? Iako sam quakeljubac, nekako mi je bilo draže samo gledati kako VJK i drugi gube od najboljeg hrvatskog igrača Quakea za kojeg znam (tako nisam i sam morao gubiti). FRP, igre na ploči, itd? To su sve masovne pojave s kojima nikad ništa nisam imao…

Sad se vi pitate, pa koga sam vraga radio tamo? Evo odgovora: bio sam na SF konvenciji. Otišao sam u Zagreb u petak popodne, došao doma u nedjelju navečer, i gotovo uopće više nisam mogao govoriti - izgubio sam glas. Je li vam sad jasno što sam radio? Davno se nisam tako lijepo napričao, zapravo, lupetao sam cijela dva dana bez prestanka! :-)

Igor i ja postavili smo "Via Galactica" / "Gaia" štand, i uz pomoć Bibera, Hrce i Slavena predstavljali posljednja dva broja našeg fanzina, te dijelili flyere za EsseKon ‘98. (Na slikama možete vidjeti dio ugođaja.) Malo frke je bilo kad su posjetitelji hrpimice navalili kupiti fanzine (ne šalim se), a mi nemamo sitniša za uzvratiti… ali smo bogami zaradili za tiskanje broja osam!

Jedno sam vrijeme moljakao Maju Cetineo i Jasmina Redžepagića (oboje organizatori) da nam dodijele jedno računalo, da postavimo "Via Galacticu" za offline razgledanje. Maja me isprava slala k Jasminu ("on će ti reći jel’ može"), a on natrag k njoj ("ona će ti reći jel’ može"), pa sam naposlijetku njoj rekao da se on složio, a njemu da mi je ona dala dozvolu, i onda proglasio jednu uglavnom besposlenu 200-tku privremenim privatnim vlasništvom naše udruge. (Ipak smo je kasnije morali povremeno dijeliti s Tatjanom Jambrišak i njenim osobljem za deskom.) Ne bih htio ispasti nezahvalan - ipak je to bilo jedno od skupih brand name doniranih računala kojeg je trebalo dobro paziti - ali baš me zanima što će njih dvoje reći kad ovo pročitaju :-) Nakon toga, cijela je gomila ljudi offline surfala našim stranicama, a ja sam jedva stizao odgovoriti na sva pitanja… ali, da ne rastežem.

Iz moje osobne perspektive, ovogodišnji SFeraKon bio je iznimno zadovoljavajući. Ali postoji i neka objektivna perspektiva, a ta čini mi se nije baš tako sjajna na duge pruge. Zašto? Pa nekako mi je dosta toga djelovalo umorno, pospano, blazirano, onako u stilu ‘ajde-da-prevalimo-još-jedan-SFeraKon-preko-glave. A ovaj je još bio i jubilarni. Većina posjetitelja upoređuje tekuću konvenciju s nekom prethodnom, pa kažu kako je bilo, recimo, lošije od prethodne godine. Ja ne bih tako rekao. Ja bih rekao da je bilo isto, jednako, ali ne jednako kao prethodne godine, već kao nekoliko prethodnih godina. Vidite? Za prigodu takve obljetnice, nije bilo ničega posebnog. Zato i nisam čitao program. Ali u svezi glede i unatoč, SFeraKon definitivno ostaje mjesto kamo se isplati otići. Jednom godišnje :-)

Lako je biti kritičar, znam. I mi ove godine (ponovo) pravimo EsseKon. Vidjet ćemo koliko daha i perja mi imamo…

I kapitalno pitanje na kraju: zašto nije došla Bujoldica?!