Prethodni tekst Sadržaj Slijedeći tekst
Dominik Lenardo:

Životni ciklus

Pitam ja Dominika pred neko vrijeme: "Hej, imaš kakvu priču za fanzin? Nisi li nedavno rekao da si nešto novo pisao?", a on stade nijekati, tko, on nešto pisao? ma kakvi, nema vremena pisati, ima puno posla, radi nove stranice za Hacker, bla-bla, ovo-ono... a par dana kasnije ja u e-mailu otkrih ovo dolje. Kakva je to priča koju je autor tako temeljito zaboravio? Pročitajte.


Robert Miles žurio je niz blještavo osvjetljeni hodnik dok se njegov bijeli mantil vihorio za njim. Prišao je vratima lifta i provukao karticu kroz čitač. Uz oštar prasak zraka vrata se otvore i on uđe u lift pritiščući u prolazu poznato dugme. I dok mu se utroba dizala u prsni koš, turbolift ga je spuštao dvije stoitine metara niže u utrobu zemlje u pustinji Nevade. Uz isto ono šištanje zraka vrata se otvore i Robert kroči u novi bijeli hodnik. Dok je hodao, odsutno je klimao na pozdrav drugim ljudima koje je sretao uz put do svoje laboratorije.

Otvaranje vrata natjera Hanka Hobbsa da odvoji pogled s okulara elektronskog mikroskopa taman da uoči Roberta koji je umarširao u labos.

- Odlične vijesti Roberte - započne Hank uz široki kes - najnoviji testovi pokazuju da je Gospon Z ispao upravo onako kako smo planirali!

- Sjajno! - uzvikne Robert s vidnim olakšanjem, trljajući svoju znojavu ćelu. - Već sam mislio da me zoveš zbog nekih novih komplikacija.

Hank se uspravi namještajući cvikere natrag na nos. - Radi upravo onako kako treba.

- Kada ćemo ga isprobati?

- Pa ja sam upravo ručao i ako ti nemaš nikakvog posla, možemo to odmah obaviti.

- Sjajno! Idem po njega - veselo uzvikne Hank uvlačeći se u zaštitno odijelo. Nakon prolaska kroz pet zračnih ustava i dva mjenjanja odijela, Hank s police pokupi malu ampulu s oznakom Z i vrati se istim putem natrag do Roberta. Zajedno su otišli do turbolifta i veselo čavrljajući popeli se na površinu. Kada su iz istraživačkog centra izašli na vrelo pustinjsko sunce Nevade, Hank iz džepa izvuće ampulicu.

- Huh, samo da radi. - promumlja drhtavim glasom i palcem prelomi čep ampule. Ne dogodi se apsolutno ništa, pa obojica samo slegnu ramenima i krenu prema vratima.

- Znaš, - započne sumnjičavo Robert - ne mogu se oduprijeti slutnji da smo nešto krivo napravili otvarajući ampulu sa najsmrtonosnijim virusom na svijetu.

Hank se nije stigao ni složiti jer su obojica pali mrtvi.

Za četrdeset osam sati, sva živa populacija na Zemlji prestala je postojati.

2.000 000 godina kasnije, dlakava humanoidna prilika stiskala se uz zid vlažne pećine, gledajući kroz otvor oluju koja je bjesnila i drhteći na svaki prasak goma. U jednom trenutku, uz zaglušujući tutanj, munja pogodi drvo na ulazu u pećinu. Kora i iverci razlete se metrima okolo, a zrak ispuni jetki miris ozona. Žalosni ostaci drveta pucketali su pod vatrom koja je prkosila kiši. Nakon što je skupila dovoljno hrabrosti, dlakava prilka se izvuče iz pećine i drhtavom rukom uhvati granu koja je napola gorjela, pa se s njom vrati natrag u spilju i položi je na kameni pod.

- Hurr, nugh waar waaf huugr! - promumlja tužno. (Sranje, opet smo otkrili vatru!)