Prethodni tekst Broj 6 Slijedeći tekst
Povijest znanstveno- fantastičnog filma

Toni Matošin

III dio: PEDESETE

[Prethodne dijelove ovoga eseja možete pronaći pod "Starim brojevima" (4. i 5.), zasad još uvijek samo u 'potpunom' izdanju, ali uskoro i kao 'samo-tekst'.]

U usporedbi s neplodnim i siromašnim četrdesetima, obilježenim II svjetskim ratom, pedesete su uistinu godine preporoda SF- filma. Ali, samo kvantitativno. Jer, pogleda li se umjetnička vrijednost SF- filmova pedesetih, dolazi se do poraznih zaključaka. Zašto?

Znanstveno-fantastični film pedesetih svodi se uglavnom na trećerazredna, konfekcijska, ali producentima isplativa ostvarenja o čudovišnim stvorenjima (izvanzemaljskim i ovozemaljskim) koja žele satrti ljudsku vrstu, ali bivaju, naravno, poražene. Razlog zanimanju gledateljstva (prvenstveno američkog) za filmove takve tematike vjerojatno je tadašnji strah od nuklearnoga rata, tj. napada tadašnjega SSSR-a.

Ali, da krenem redom…

1950. na američkoj je televiziji otpočelo prikazivanje “space opere” “Buck Rogers u 25. Stoljeću” (Buck Rogers in the 25th Century) bazirane na istoimenom stripu J. F. Deala i F. F. Nowlana. Sastavljena od dvadesetpetominutnih epizoda zadržala se na malim ekranima dvije sezone.

Iste godine u kinima se pojavio jedan od najznačajnijih SF-filmova desetljeća - “Odredište Mjesec” (Destination Moon) redatelja Irvinga Pichela, snimljen prema romanu Roberta A. Heinleina “Raketni brod Galileo”. Ta vizija prve američke misije na Mjesec bila je jedan od prvih poslijeratnih SF-filmova koji je doživio uspjeh te se može reći da je potakao kvantitativni preporod filmova ovoga žanra.

Te je godine snimljen i financijski siromašan “Raketni brod X-M” (Rocketship X-M) u režiji Kurta Neumanna o pohodu na Mars.

1951. je obilježilo šest SF-filmova te petnaestoepizodni TV-serijal “Tajanstveni otok” (Mysterious Island) prema djelu Julesa Vernea.

“Čovjek u bijelom odijelu” (The Man in the White Suit) satiričan je britanski SF u režiji Alexandera Mackendricka i s Alecom Guinnessom u glavnoj ulozi. Priča je to o izumitelju koji pronalazi tkaninu nepodložnu bilo kakvom mehaničkom ili kemijskom utjecaju, praktički neuništivu, što izaziva odbojnost i frustraciju tekstilne industrije.

Prema priči “Oproštaj s gospodarem” Harryja Batesa snimljen je glasoviti film Roberta Wisea “Dan kad se Zemlja zaustavila” (The Day the Earth Stood Still). Film govori o misiji izvanzemaljaca na naš planet koji su došli ljudskoj vrsti uručiti ultimatum, jer Zemljani svojim razaralačkim moćima predstavljaju prijetnju za mir u svemiru. Posrijedi je tematski vrlo značajno i kvalitetno SF-ostvarenje.

“Kad se svjetovi sudare” (When Worlds Collide) SF-ični je film katastrofe snimljen prema istoimenom romanu Edwina Balmera i Philipa Wyliea u režiji Rudolpha Matea. Priča je to o skorom uništenju Zemlje i o gradnji svojevrsne Noine arke kojom bi se manji dio stanovništva spasio. Film je dobio “Oscar” za posebne efekte.

“Pet” (Five) redatelja Archa Obolera govori o svijetu nakon 3. svjetskog rata. Samo je petoro preživjelih, koji, umjesto da začmu novu civilizaciju, otpočnu svojevrstan novi svjetski rat iz kojeg živo ostaje njih dvoje.

Vrlo uspjeli film Christiana Nybyja i Howarda Hawksa “Stvar” (The Thing”) snimljen je prema priči “Tko to ide?” Johna Campbella. Pokraj američke baze na Antartici spušta se izvanzemaljska letjelica sa stvorenjem kojem je cilj zaposjesti Zemlju. Njegov krvavi pir započinje u polarnoj bazi.

“Superman i ljudi-krtica” (Superman and the Mole Men) Leeja Sholema cjelovečernji je film o poznatom junaku iz stripa, kasnije uvršten u TV serijal.

Iz 1952. bilježim jedan jedini SF -film - “Crveni planet Mars” (Red Planet Mars) Harryja Hornera. Na Marsu je otkrivena razvijena civilizacija za koju se ispostavlja da štuje kršćansku religiju, što dovodi do preporoda religije na Zemlji i zbacivanja s vlasti komunističkog režima u SSSR-u.

1953. pokrenuta je lavina SF-filmova, onih o čudovištima i zlim izvanzemaljcima. Tako se javljaju naslovi kao što su “Zvijer iz dubine”, “Osvajači s Marsa” ili “Magnetno čudovište”, a iz te hrpice izdvojio bih tri filma.

“Rat svjetova” (War of the Worlds) Byrona Haskina je svakako obilježio desetljeće. Snimljen prema istoimenom klasiku Herberta Georgea Wellsa, film govori o invaziji Marsovaca na naš planet i njihovoj nadmoći nad ljudima. I, kad su ljudi na izmaku snaga i kad je predaja neminovna, u pomoć pristižu mikrobi i spašavaju našu civilizaciju. Film je dobitnik “Oscara” - za posebne efeke.

“Donovanov mozak” redatelja Felixa Feista, snimljen prema istoimenom romanu Kurta Siodmaka, a riječ je o mozgu koji se umjetnim putem napaja hranjivim sastojcima i održava u životu. Zaplet se bazira na telepatskom utjecaju mozga na znanstvenika koji vrši eksperimente.

Film “Došlo je iz svemira” (It Came from Outer Space) Jacka Arnolda snimljen je prema priči “Meteor” Raya Bradburyja. Riječ je o miroljubivoj misiji izvanzemaljaca na Zemlju (netipično i za Arnolda i zaSF-film pedesetih.) Zanimljiv je i podatak da je to prvi trodimenzionalni film.

Za 1954. može se reći da je bila plodna u svakom smislu. “20000 milja pod morem” (20000 Leagues Under the Sea) snimljen prema istoimenom klasiku Julesa Vernea u režiji Richarda Fleischera izuzetno je SF-ostvarenje pedesetih. U pitanju je zacijelo najbolja ekranizacija priče o kapetanu Nemu (glumi ga izvrsni James Mason) i njegovoj podmornici “Nautilus”. Film je dobitnik “Oscara” za posebne efekte.

“Godzila” je nedvojbeno najznačajniji japanski SF-film svih vremena, koji je proslavio svoga redatelja Inoshira Hondu. Priča je to o buđenju golemog čudovišta Godzile koje prijeti da satre ljudsku civilizaciju. No, Godzila je, u stvari, metafora za osvetnički udarac prirode koju nemilosrdno uništavamo i zlorabimo. U tom, kao i u vizualnom smislu, “Godzila” je prvorazredno SF-ostvarenje.

Film “Oni!” (Them!) u režiji Gordona Douglasa vjerojatno je najbolji film iz pedesetih s temom uvećanih stvorenja našega planeta. Ovdje su posrijedi mravi koji se pretvaraju u rušilačku silu koja napreduje prema Los Angelesu u čijem ih podzemlju u završnici filma uništava vojska.

"Stvorenje iz crne lagune” (The Creature from the Black Lagoon) najbolji je film Jacka Arnolda i jedan je od najznačajnijih SF- filmova pedesetih. U amazonskoj divljini skupina znanstvenika pronalazi amfibijsko-humanoidno stvorenje, ali narušava njegov mir i spokoj prirodne sredine u kojoj obitava te će se on neprijateljski postaviti prema njima. Stvorenje će na kraju biti uhvaćeno, ali će pobjeći, što je otvorilo put snimanju dva nastavka.

Iz 1955. izdvajam tri filma. “Osvajanje svemira” (Conquest of Space) redatelja Byrona Haskina pomalo je naivna pričica o misiji na Mars. Film je doživio financijski neuspjeh, što je još više potaklo producente na još naivnije pričice o čudovišnim stvorenjima, ali koje su donosile financijsku dobit.

“Osveta stvorenja” (Revenge of the Creature) nastavak je glasovitog “Čudovišta iz crne lagune”. Redatelj je ponovo Jack Arnold, a ovdje je riječ o neuspjelom pokušaju znanstvenika da nauče stvorenje govoriti.

Iste je godine Jack Arnold snimio još jedan SF-film. U pitanju je “Tarantula”, popularan film o mutiranom pauku koji ugrožava sve oko sebe.

Iduće je godine snimljena prva filmska verzija glasovitog romana Georgea Orwela “1984”. Tu košmarnu priču o totalitarnom ustroju svijeta Orwelove 1984. režirao je Michael Anderson u britanskoj produkciji. Glavni je lik činovnik u tzv. Ministarstvu istine koje je, zapravo, zaduženo za falsificiranje povijesti i laganje pučanstvu, što je stup sigurnosti totalitarnog poretka na čelu sa svemoćnim Velikim Bratom. On pokušava pružiti otpor vladajućoj sviti, ali je logično da u tome ne može uspjeti.

Prema romanu Jacka Finneya “Tjelokradice” , 1956. je snimljen film “Invazija tjelokradica” (Invasion of the Body Snatchers) u režiji Dona Siegela. Posrijedi je priča o “nevidljivoj” invaziji opakih izvanzemaljaca koji su u stanju zaposjesti ljudska tijela. Film je doživio velik uspjeh i kvalitetno je ostvarenje, iako tematski stereotipno. Zanimljivo je da je jedan od scenarista poznati redatelj Sam Peckinpah.

“Stvorenje hoda među nama” (The Creature Walks Among Us) iz iste godine drugi je nastavak “Stvorenja iz crne lagune”, ovoga puta u režiji Johna Sherwooda. Stvorenje strada u požaru i gubi škrge, ali se ipak vraća u močvare gdje vjerojatno ugiba.

“Zabranjeni planet” (Forbidden Planet) Freda M. Wilcoxa možda je i najznačajniji SF-film pedesetih. Naoko prostodušna “space opera” razvija se u gotovo filozofski film. Svemirski se brod spušta na planet Altair IV. Posada ima zadatak istražiti što se dogodilo s prijašnjom misijom na taj tajanstveni planet. Ondje zatječu samo ćudljivog dr. Morbiusa i njegovu mladu kćer u koju se zaljubi zapovjednik broda. Zaplet nastaje kad nepoznata planetarna sila zaprijeti uništenjem broda i cjelokupne posade, a za koju se ispostavlja da je zapravo materijalizacija mračnih tokova podsvijesti dr. Morbiusa. Iznimno ostvarenje u kojem je konačno i čovjek postao demonski razarač i ubojica.

“Nevjerojatni čovjek koji se smanjuje” (The Incredible Shrinking Man) iz 1957. još je jedno značajno ostvarenje Jacka Arnolda. Ovaj je film snimljen prema romanu Richarda Mathesona, koji je i potpisnik scenarija, a govori o čovjeku koji se, nakon izlaganja zračenju, počinje fizički smanjivati. Izuzetno, metaforično ostvarenje.

Francuski film “Džepna ljubav” (Un Amour de poche) iz iste godine svojevrsna je parodija Arnoldova filma. U priču o smanjivanju ljudi ovdje je uvedena i ljubavna potka. Film je režirao Pierre Kast.

Iz 1958. izdvojio bih pet filmova. “Glava” (Die Nackte und der Satan) njemački je film redatelja Viktora Trivasa s motivom bliskim “Donovanovu Mozgu”. Ovdje je u pitanju glava koja se umjetnim putem održava u životu odvojena od tijela. To je jedan od prvih poslijeratnih njemačkih SF-filmova.

“Gruda” (The Blob) redatelja Irwina S. Yearwortha još je jedan u nizu priča o invaziji opakih izvanzemaljaca. Ovoga puta u pitanju su grude protoplazme koje dospijevaju na Zemlju putem meteora, a koje se hrane ljudskim mesom. Bio je to prvi film u kojem je glumio kasnije planetarno poznat Steve McQueen.

“H-čovjek” (Bijo to ekitai ningen) pomalo je netipičan film Inoshira Honde, budućI da se u njem ne javlja nikakvo čudovište, što je zaštitni znak filmova dotičnoga redatelja. Tematski je sličan “Grudi”, ali ga, prema mišljenju kritike, I nadmašuje.

Iste je godine Kurt Neumann režirao “Muhu” (The Fly) u kojem glavni lik, znanstvenik pronalazi način da transmitira materiju. On odlučuje svoje tijelo rastaviti na molekule pa ih odaslati na drugo mjesto gdje bi ih preustrojio u prijašnji oblik. Ali, u ključnom trenutku u napravu uleti muha i znanstvenik se ponovo materijalizira s golemom glavom kukca. Metaforičan film u kojem je znanost shvaćena kao Pandorina kutija iz koje nije posve izvjesno što sve može proizaći.

“Od Zemlje do Mjeseca” (From the Earth to the Moon) Byrona Haskina ekranizacija je poznatog romana Julesa Vernea o prvom astronautu upućenom na naš prirodne satelit.

Godina 1959. je donijela ruski film “Nebo zove” (Niebo zoviet) kojega je režirao Aleksandar Kozir zajedno s Mihajlom Karjukovim. To je priča o dvije misije, na Mjesec i Mars, prilično uvjerljiva te predstavlja nedvojbeno najznačajniji ruski SF-film pedesetih.

“Put u Središte Zemlje” (Joureny to the Centre of the Earth) redatelja Henryja Levina ekranizacija je istoimenog klasika Julesa Vernea, i to vrlo uspjela. Neki kritičari ovaj film zovu najljepšim SF-filmom pedeseth, odom čovjekovom pustolovnom duhu i porivom da upozna nepoznato.

Iste godine započelo je prikazivanje glasovitog TV-serijala “Zona sumraka” (The Twilight Zone) koja se na televiziji zadržala šest sezona i postala kultnom. Nastala je na zamisli Roda Sterlinga, a sastavljena je od međusobno neovisnih polusatnih epizoda sa bizarnim sadržajima i završnim obratima. Scenarije su potpisivali brojni velikani SF-pera kao, primjerice, Ray Bradbury ili Richard Matheson. Serijal je i danas rado gledan, a početkom osamdesetih otpočelo je i snimanje novih nastavaka.

(Kraj)