PlaySF  

(Specijalni broj, priređen za SFeraKON '96.)

<- Stari brojevi ->

Redball.gif (916 bytes)Uvodnik

Redball.gif (916 bytes)Fanzin, što je to?

Redball.gif (916 bytes)"Drugi svijet" - kutinski SF fanzin

Redball.gif (916 bytes)WorldCon u Hrvatskoj, ili: Tko bi se j..., a da mu ne uđe.

Redball.gif (916 bytes)SFeraKON

Redball.gif (916 bytes)Robert Harris: Domovina (prikaz)

Redball.gif (916 bytes)Predrag Raos: Mayerling (prikaz)

Redball.gif (916 bytes)Vozi desnom stranom - kratka priča

Redball.gif (916 bytes)Svađa uz autoput - kratka priča

PlaySF

UVODNIK

Nešto se konačno pokrenulo, planina je zadrhtala. Ovo što trenutno čitate je drugi broj hrvatskog fanzina u pripremi osječkog kluba. Nemojte se dati zbuniti različitim imenom jer ova tvorevina još nije zvanično krštena.

Nadam se da će ovaj fanzin prijeći u svojevrsnu tradiciju, pa bi slijedeće godine hrvatski fanzin uređivala Kutina, a poslije Varaždin, pa Rijeka itd. Jest da sve to zvuči malo previše entuzijastički, ali čemu se predati toku rijeke, potrebno je isplivati, sagledati stvari I riješiti nesuglasice.

Ugodno čitanje.

Urednik.


DRUGI SVIJET

Pošto je već često bilo pisano o kutinskom klubu, evo da napišemo nešto i o kutinskom fanzinu "Another World". Normalno, ideja o fanzinu je rođena sa samim začetkom kluba i to negdje u jesen 1993. Veliki utjecaj pri stvaranju fanzina imao je i Krsto sa pokretom "Bog daj veći kup".

Tako je počeo i klub, a svi su držali da će pravi početak kluba proslaviti I fanzin. Svi su imali volje, ali fanzin, ništa nenormalno, nikako da krene. Određen je bio i urednik: Robert Šeić koji je to i ostao i do dan danas i kojemu se mora priznati da se trudi na tom mjestu. Prvi broj fanzina radio se svakako: svi su nešto napisali, ali nikako da se taj materijal obradi. U te dane na sastancima SFinge dolazilo 10 - 15 fanova. Jedan dan sam, kao prenosilac materijala između urednika i tehničkog urednika koji nikako da primi materijale, odradio taj fanzin na čisti tradicionalni način s priručnim materijalom kojeg sam u tom trenu imao. Fontovi su bili loši, ilustracijejoš gore, puno tipfelera, itd.; uglavnom kako sam i očekivao. Ali bio je to FANZIN. Taj petak pojavio sam se s fanzinom, prvim prvcijatim fanzinom. Kada su ga vidjeli, reagirali su čak i lošije nego sam očekivao, ali tamo je došlo i obećanje da će se novi prvi broj pojaviti za tjedan dana. Mislim da se točnog tjedna, a kamoli datuma, više nitko ne sjeća, ali bilo je to u proljeće 1994. I tada je konačno izašao prvi broj fanzina "Another World".

Za očekivati je bilo da će drugi broj izaći lakše, ali nije bilo tako. Ponovile su se iste boljke kao i kod stvaranje prvog broja. Tehnička obrada i ilustracije su nam, po mom mišljenju, ostala boljka do današnjih dana. Drugi broj je izdan za otprilike 5 mjeseci, ali mora se priznati da je bio puno bolji od prvog i po tehničkoj obradi i po ilustracijama. U drugom broju ilustracijama je sudjelovao Ante Boras kojega ćete, nadam se, vidjet i na SFeraKonskoj izložbi. Nakon drugog broja i apela da nam radove šalju iz cijele Hrvatske, u dvobroju 4/5 su objavljeni i radovi autora koji nisu iz Kutine. Prvo je bila pjesma Marine Jandrejčić. Onda priča gošće KutiKona Jasmine Blažić, a bit će i u 7. broju, bar koliko ja znam. Od rubrika koje su se već ustalile tu je "Big Black Wall", crni pogled na svijet; SF-action, izvještaj o hrvatskom fandomu; manje-više redovna rubrika o stripu; priča koja je nekad bila i loša, ali pokazuju poboljšanjem i nominacijom za SFeru.

Za budućnost mogu najaviti da će kutinski fanzin izlaziti u još puno brojeva I da će se dati nabaviti za male novce, a ovim putem da se obratite ili na moju adresu ili na urednikovu svojim materijalima, pismima potpore, narudžama i ostalim:

Krešimir Lenić, Robert Špeić - I. G. Kovačić, Kutina


FANZIN, ŠTO JE TO?

Te jeseni 1994. konačno sam uspio sastaviti pravu SF priču, i to ne jednu nego tri. Odlučio sam ih naravno i objaviti, ali gdje? Budući da sam do tada bio pročitao samo prvi broj FUTURE u kojem je Vlatko Jurić-Kokić kategorički izjavio da njegov časopis neće objavljivati domaše literarne pokušaje, počela mi se u glavi motati zamisao o tome da pokrenem svoj list(!) koji će ispraviti tu nepravdu. Vjerujte, tada još nisam imao pojma što je to fanzin.

Počeo sam pokazivati priče prijateljima. Tako sam ih pokazao i Zoranu Staniću. On mi je rekao kako jedan njegov 'lega također piše SF pripovijetke i kako bi bilo dobro da se nas dvojica upoznamo. Kakvo je to upoznavanje bilo! Aleksandar Kristek imao je ideja koje su bile bliske mojima, a ljudi koji imaju slične ideje, preskaču po nekoliko stepenica u upoznavanju. Ona moja ideja o listu bila je realizirana kroz nekoliko slijedećih tjedana. Prvi broj VIA GALACTICA-e, doduše bez priče, bio je gotov. Bio je to prvi fanzin kojeg sam u životu vidio. Kristekova ideja bila je da, kad beć imamo fanzin, osnujemo i fan club. On se dopisivao s Krstom pa mu je to jednom prilikom spomenuo, a Krsto ga shvatio ozbiljno pa došao u Osijek. Na njegovom šokantnom predavanju pojavilo se nevjerojatnih pedesetak ljudi, a mi smo imali samo trideset primjeraka fanzina..

Isto to veče u Magisu udareni su temelji osječkog SF fan-cluba (tada sam prvi put čuo da je u Osijeku već postojao sličan klub, a zvao se GEA!).

Počeli smo se sastajati četvrtkom. Bilo nas je desetak, a stalno su pristizali novi. U hipu je nastao i drugi broj fanzina koji je u grafičkoj obradi Vlatka Kiefera izgledao ludo dobro, a mene je morilo pitanje - fanzin, što je to? Iza nas su bila već dva broja, a ja još nisam znao točan odgovor na to pitanje. Naravno, znao sam da je FANZIN magaZIN kojeg uređuju FANovi, ali kako bi isti trebao izgledati? To ovisi o nekakvim fanovima, a fan - to sam ja, dakle pitanje nema smisla. Tada sam shvatio da ne znam što želim. U prvom broju VIA GALACTICA-e objavili smo nekoliko više ili manje prepisanih članaka, u drugom smo već imali interview i više autorskih tekstova. Stvar je dakle bila u tekstovima koji bi trebali biti naši, a istovremeno bi trebali biti vezani i uz SF.

Ova dva uvjeta bilo je dosta teško ispuniti. Trebalo je čitati knjige (i to između redova), posjećivati konvencije (i organizirati ih), interviuirati ljude koje je teško naći... Većinu toga sam radio i kao običan fan, ali postao sam angažirani fan. Trebalo je o svemu tome pisati. Poslije svakog broja fanzina hvatala me je panika da nikada nećemo uspjeti skupiti dovoljno tekstova za slijedeći broj. A ipak, svaki je slijedeći broj bio u prosjeku za dvije stranice deblji, recenzije sve kvalitetnije, izvještaji sve brojniji, tu su i domaće priče, a prepisivanja je sve manje...

Čini se da nekim stvarima treba vremena da sazriju. Tako je i s fanzinima i njihovim urednicima. I da znate, otkrio sam što je to fanzin. Fanzin, to je hvalevrijedna tiskovina koju držite u ruci.

Davor Banović


WORLDCON u HRVATSKOJ

ili:  TKO BI SE J...., A DA MU NE UĐE

Odmah na početku, evo nagradnog pitanja: "Želite li WORLDCON u Hrvatskoj, ili ne?"

Dopisnice s točnim odgovorima šaljite na adresu uredništva ovoga fanzina do 01. siječnja 1997, tijekom koje će se godine obaviti javno izvlačenje. Sretni dobitnici koji na pitanje odgovore ispravno, možda budu nagrađeni jedinstvenim događajem - svjetskom konvencijom zeefa usred Kroacije. Netočne odgovore, naravno, nećemo uzimati u obzir, a njihovim pošiljateljima javit ćemo se poštom, s crknutim miševima u paketu s posvetom.

Tko je čitao zadnji SFerim Parsek pretpostavit će o čemu ja to ovdje blebećem. Tko nije, evo mu: stanovita gospođica Maja Cetineo postala je na usenetu tekstić u kojem izjavljuje da je spremna, voljna i sposobna kao leader ekipe ljudi ozbiljno se prihvatiti organizacije i pripreme hrvatske kandidature za WORLDCON 1999. i zatražila pomoć. Uslijedile su brojne interesantne reakcije, većinom gospode SFeraša, a sve je to za Parsek pripremio znani g. Macan, koji je u rečenoj raspri i sudjelovao. Bilo je tu svačega: od otvorenog hrač-pljuckanja dotične Maje zbogporadi gramatike (moram reći opravdanog - negacija se ne piše nepiše), neviđene drskosti (što se usudila izjaviti tako nešto), stila (jer cura jako voli prvo lice jednine), do opravdavanja balkanische mentaliteta spomenutih reakcija (kao, Hrvati Balkančine ne podnose tolike doze samouvjerenosti). Bilo je tu i nekakvih, valjda, komentara osobne nesposobnosti i aljkavosti (otprilike: "joj kak' smo zasrali zadnji SFeracon, pa što ako nam se to opet dogodi, a to vidi cijeli svijet, mama, u koju ćemo se mišju rupu skriti"). Od svega je meni najzanimljivija bila jedna od izjava jednog od članova prvog, najpoznatijeg, najutjecajnijeg i najstarijeg Balkanische zeef kluba, znate o kojem govorim, o općem stavu SFere spram cijele te frke, parafraziram: ako stvar bude hodala, SFera će se uključiti, a ako ne, ne žele imati s tim bilo kakve veze.

Sad vam je jasno porijeklo naslova ovog teksta, ne?

Da vam budem pošten, reći ću da neka količina tog balkaniše crvića spava i između mojih ušiju - ni ja ne volim japajakanje. Isto tako, razumijem kuknjavu nad faktom da u bilo kojoj situaciji i bilo kojoj neprofitnoj organizaciji većina ljudi izigrava namještaj i jednostavno neće ništa raditi, pa ako nešto hoćeš, sve znojenje moraš sam, a čini ti se da drugi samo guštaju. To je tako, i točka. Tome nema lijeka.

Ali je moja reakcija na tekst te cure bila: aha, sposobna si, aha, hoćeš, dobro, svaka čast, udri, navali, budi motor, vuci, guraj, i imat ćeš svu pomoć koju ti ja mogu pružiti. Pa makar ti morao ispravljati pravopis. Bogu hvala da je netko (osim notornog Friendly Aliena) smogao dovoljno muda (bez uvrede, damo) da se toga prihvati.

Sjećam se kako sam se osamdesetih, kao klinac, ježio pročitavši da ćemo se natjecati za WORLDCON 1993. Slike sa zagrebačkog Ballcona, moje prve prave zeef konvenicije, tad su mi još svježe skakutale mozgom i, ehm, jetrom. Gomila novih filmova, upinjanje da pratim predavanje na engleskom (jel' to bio Sam Lundwall??), naramcu tuborga (u smiješnim malim bočicama), originalne table Kordeja, dobri šašavi Slovenac-mornar Mitja, švercanje za prenoćište u hotelu kako-se-zvao?, brdo najrazličitijih ljudi na cjelodnevnom i cjelonoćnom tulumarenju Zagrebom, i najbolje od svega, cijeli sati brbljanja i brbljanja, a svi znadu o čemu govoriš i nitko te ne drži djetinjastim... jebote, još mi toplo oko srca, evo. A mogućnost da se s malo-malo nofcih ode na svjetsku konveniciju upalila mi se poput mrkve-vabilice za koju se klinac mrtvohladno odriče... novog bicikla? Kompjutora? Ruke? Noge?

Devedeset treća nije bila daleko. Već sam se vidio tamo... ali je prošlo par godina nakon kojih su me neki iznenada, bez ikakvog posranog razloga, stali gledati preko nišana. I ja njih, s razlogom. I sve je propalo. Na sam spomen ovih krajeva, strancima se dizala kosa na glavi.

Ali, jebemu, here we go again. Preživjeli smo. Na Siriusovu grobu izrasla nam je Futura, biljčica nagnojena blagodatima i mukom privatnog poduzetništva. Pojavile su se horde novih klinaca da je zalijevaju kapima svojih tankih džeparaca, i čini se da će se nastaviti tako. I zato odstupite, stari skeptici i plašljivci - nek svijet ode k vragu, ja želim sudjelovati u drugoj prilici.

Sve ovo djeluje naivno, je li? Mrkva mi opet svijetli pred nosom, a ja od nje ništa drugo ne vidim. Pa neka. Tko je ono imao pravo da se daleko gore kajati zbog onog što nisi učinio?

Priznajem, organizacija WORLDCON je stvar koja me prilično plaši svojm veličinom i zahtjevnošću. Nisam čak siguran da si mogu predočiti što je sve potrebno za dohvatiti se s nečim takvim. No budem li ostao cijukati iz svoje rupe, neću nikada ni moći.

No, dobro. Kad već pišem pamflete, evo i efektnog kraja: dakle, gospodo, obećani su nam samo znoj, krv i suze. Zavrnimo rukave.

Ako propadnemo, neka to barem bude slavno.

Kruno


SFERAKON

Upravo u trenicima najvećih potresa i oluja, napada i pljuvanja i iznutra i izvana, SFera doživljava svoje najblistavije trenutke. Dvadeseta godina postojanja obilježena je s nekoliko događaj od velikog značenja za hrvatski SF i kulturu uopće. Krenimo redom:

SFera je izdala prvu hrvatsku zbirku Sf-pripovijedaka. U zbirci se nalazi osam priča od osam autora, od kojih se većina prvi put ukazala domaćoj i inoj javnosti.

Kliknite! Lijepa ilustracija za SFeraKON '96.

Usprkos svemu, po zbirci su pljuvali neki anonimusi koji nikada u životu nisu radili ništa drugo osim pljuvanja tako da im žilama više ni ne teče krv, i neki malo manje anonimni čiji se izvori frustracije mogu naći u tome što su nekada davno pisali dobre stvari, što sada više nije slučaj. Uz pljuvanje, bilo je nešto malo kritika, koje su, naravno, razmotrene.

STOP

SFera je napravila SFeraKON pod slijedećim uvjetima: ostavka glavnog organizatora tjedan dana prije održavanja, što je dovelo do trenutačnog raspada sistema koji su organizatori uspjeli skrpati navrat-nanos, ali na vrijeme; bombardiranje Zagreba, što i nije bogznakako pripomoglo reklamiranju SferaKONa; gomila ljudi koji su besplatno ušli uz obećanje da će raditi, i na koje se zbog tog obećanja računalo, ali koji tijekom konvencije nisu mrdnuli malim prstom, zbog čega je cijelo brdo poslova palo na leđa nekolicine entuzijasta (ako ste se našli uvrijeđeni, znači da se konstatacija odnosi I NA VAS). Isti taj SFeraKON je polučio slijedeće rezultate: u jednom trenutku (svečana skupština) na konvenciji se nalazilo cca 400 ljudi, što znači da je ukupan broj ljudi koji su tokom tri dana prošli ispred (i iza) deska bio veći od 500; osiguran je prostor za slijedeći, a vjerojatno i za slijedećih nekoliko SFeraKONova.

Šećer na kraju - usprkos svemu, po SFeraKONu su najviše pljuvali ljudi kojima je to bio prvi (ili drugi) SFeraKON u životu, što im je dalo čvrstu argumentaciju da ustvrde kako je to bio uvjerljivo najfori SFeraKON do sada. Uz pljuvanje je došlo i nekoliko kritika na račun organizacije koje su naknadno razmotrene.

STOP

SFera je tokom godine više-manje redovito održavala program koji se sastojao od organizacijskih sastanaka, literarnih radionica (između ostalog i ZAGREB 2004), predavanja i nekoliko filmskih projekcija. S obzirom da je situacija sa SFerinim prostorima u Ivanićgradskoj bila takva da ljudi koji su stvarali program nisu znali znali hoće li uopće imati slobodnu prostoriju, bio je to sasvim razumljiv uspjeh. Zanimljivo je da su se kasnije javljali neki pojedinci s pritužbama da se u SFeri ništa ne događa i da se u SFeri ne održava nikakav program. Dotični pojedinci nisu primijećeni na spomenutim radionicama i predavanjima, a kamoli organizacijskim susretima.

Naravno, sve kritike bile su razmotrene i uvažene.

STOP

Dolaskom tržišne ekonomije, i SFera je prihvatil pravila igre. Odnedavno se u Sutdentskom centru ponedjeljkom i četvrtkom nalazi štand koji SFera dijeli s uredništvom Endema. Na štandu možete kupiti Parsek, Endem, stare brojeve Future i BAKALova izdanja, ZAGREB 2004, Macanove stripve i Žiljakove ilustracije u raznim formama (kalendar, toalet-papir), i Davorina. Ovo posljednje dajemo uz popust. Besplatno! I platit ćemo vam, ako treba!!

Davorin Horak