Želim kupiti broj 7!

Anto Zirdum:

Jahači svjetlosti

HKD Napredak, Vitez, BiH 1996.

Žarko Milenić

U izdanju podružnice  Hrvatskog kulturnog društva "Napredak" u Vitezu, u bibilioteci "Novelet", objavljena je zbirka priča Ante Zirduma "Jahači svjetlosti" s podnaslovom "Legende i fantazije". Zirdum je u ovu knjigu uvrstio dvije priče napisane u maniri usmenih legendi te četiri znanstveno-fantastične pripovjetke. Zadnja priča u zbirci pod naslovom "Granica svega" može se odrediti istovremeno i kao umjetnička legenda i znanstveno-fantastična minijatura.

O tome što je minijatura (short short story) možete pročitati u "Rječniku karakterističnih pojmova" koji je njihov autor pridodao svojim pričama.

Anto Zirdum je rođen 1956. godine u mjestu Poljari kod Dervente. Fakultet industrijske pedagogije završio je u Rijeci. Isprva se bavio novinarstvom, a sada radi kao službenik u Vitezu. Iako je pjesme i pripovjetke objavljivao u raznim publikacijama još od studentskih dana ovo je tek prva njegova knjiga.

Pročitavši ovu zbirku ipak moram priznati da je Zirdum bolji u svojim legendama. Njegove kratke priče su efektnije dok mu se znanstveno-fantastične pripovjetke ipak doimlju razvučeno i zamorno. Ne mogu reći da su ove pripovjetke loše napisane. Njihov autor je pismen i obrazovan. Uz to dobro poznaje i zakonitosti znanstvene fantastike te povijest, pa i prirodne znanosti. Ipak njegovo umetanje hrvatske i bosanske povjesti u priče o budućnosti ne daje baš neki poseban rezultat. Zirdumov stil je ipak više novinarski nego pripovjedački.

U pripovjetki "Konj" Zirdum zamišlja neku buduću Sinjsku alku gdje se jašu cyberkonji (kako objašnjava autor: "Kibernetski organizam koji oponaša sve funkcije pravog konja, a ni izgled mu ne odudara od pravog konja"). Glavni junak ove pripovjetke je vitez Donat s planeta Aloe, dok se lik njegovog unuka Donata Kintritera javlja u pripovjetki "Dvoboj snajperista". Zirdum se očito opsjednut vitezovima i njihovom ikonografijom. Sve to i nije čudno kad znamo da živi u gradu Vitezu. O nastanku imena ovog grada Zirdum piše u svojoj "Legendi o imenu mjesta". U svom "Rječniku" kaže da je vitez "u svemirskoj floti bio profesionalni vojnik obučen za sve vrste borbe(...).

Pripovjetka "Dvoboj snajperista" nadahnuta je zbivanjima u minulom ratu u Bosni i Hercegovini. Vidljivo je to čak i iz toponima kojim se autor služi.

Najbolja od Zirdumovih pripovjetlki je ona s naslovom "Povratnici". Ona je i žanrovski najtipičnija u ovoj zbirci. U njoj Zirdum koristi motiv androida (čovjekolikih robota) dobro znan u SF-u. I Zirdum objašnjavajući u "Rječniku" ovaj pojam podsjeća nas na Isaaca Asimova i njegova znamenita Tri zakona robotike.

Spomenutoj minijaturi "Granica svega" ipak smetaju umetnuti znanstveno-fantastični elementi koji u ovom slučaju podsjećaju na spekulacije Ericha von Danikena.

Kako u recenziji ove knjige piše njezin urednik Željko Kocaj Zirdum nam "nudi moguću prošlost i moguću budućnost". Sam Zirdum na kraju knjige tvrdi da su legende srodne zantveno-fantastičnom literarnom žanru. Da je u pravu najbolje je dokazao ovom svojom knjigom. Od njega možemo i više očekivati u ovom u nas nepravedno zapostavljenom "sporednom toku" književnosti koji je, pogotovo u Bosni i Hercegovini rijetka pojava.

"Jahači svjetlosti" prva je knjiga znanstveno-fantastičnih priča objavljena u Bosni u Hercegovini. I da je lošija njezinu bi pojavu trebalo pozdraviti. U Hrvatskoj je pak samo Vedran Šimek objavio zbirku znanstveno-fantastičnih priča pod znakovitim naslovom "Zbirka science fiction pripovjedaka" 1988. godine. I to u privatnom izdanju.

Žarko Milenić