Nekad Gea

Via Galactica br. 6

Once upon the time... bilo je to davno, u vrijeme mojih srednjoškolskih dana, kada sam otkrio ljepotu svemira. Čitao sam i kupovao sve što je imalo veze sa astronmijom ili svemirom.

Prijatelji iz razreda su me upoznali sa jednim njihovim prijateljem, Željkom Vajak, koji je 'isto kao ti otkačen'. On je bio zaljubljenik u SF, a ja okorjeli ljubitelj astronomije. Nije prošlo dugo i obojca smo voljeli i SF i astronomiju. Naše rasprave su me ponukale da čitam sve više i više knjiga. Prve knjige sam pročitao u Gradskoj knjižnici. Naravno, to je bila neizbježna biblioteka Kentaur sa nekolicinom odličnih knjiga. Obližnja knjižnica je imala relativno mali broj knjiga pa sam ubrzo bio redovni posjetilac Centralne knjiznice. Naravno, bilo je tu i propusta. Jedan od njih je bio kada se na kioscima pojavio novi mjesečnik naslova "Sirius". Naslovna priča prvog broja je bila "Ne ubijte Rulla!", nekog pisca A. E. Van Vogta. To mi je izgledao kao nešto dosadno i više se nisam zanimao za "Sirius". Nakon nekog vremena (i puno više pročitanih knjiga) ponovo sam ga potražio. Ovaj puta mi se stvarno dopao i kupovao sam svaki slijedeći broj. Osim toga, dao sam si novi zadatak - kupiti sve prošle brojeve.

Od jednog prijatelja smo saznali da u Osijeku postoji SF klub - "Gea". Rekli su nam, da sve što trebamo napraviti jest platiti članarinu i ništa više. U to vrijeme klubske prostorije su bile u osiječkom Studentskom centru na drugom katu. U srijedu smo odlučili doći, da vidimo kako to zapravo izgleda i što se tu radi. Platili smo članarinu, dobili hrpu naljepnica sa znakom kluba i upoznali se sa ostalim članovima. U to vrijeme bilo je oko desetak članova na sastanku. Sastanak nije imao nikakav formalni tijek, već je to bilo druženje ljubitelja, rasprave o knjigama, filmovima i svemu ostalom.

Iskreno rečeno, "Gea" mi se nije dopala na prvi pogled. Nakon nekoliko posjeta i slušanja rasprava (sa dosta netočnih podataka) vise nisam mogao šutjeti. Sramežljivo sam korigirao učesnike sa podacima za koje sam ja znao da su točni. Ubrzo, rasprave su se vodile i van klubskih prostorija i u bilo koje vrijeme. Diskutirali smo u kafićima, na korzu, kod kuće.

Klub je imao nekoliko stvarno aktivnih članova - Tomica, Igor, Željko, Darko, Damir, Antun i ostali. Glavne aktivnosti kluba su bile organizacija filmskih projekcija, književne večeri, igre na tabli i klubska knjižnica. Flimske projekcije su bile organizirane u prostorijama Studentskog centra i bile su dobro posjećene. Najčešće su filmovi nabavljani preko osobnih poznanstava, a ponekad je i bilo nemoguće doći do filma koji smo željeli prikazati. Ono sto je nedostajalo, a čemu smo težili, bilo je aktivno sudjelovanje publike u raspravama nakon projekcije. Klub nikada nije bio u mogućnosti platiti honorare poznatih javnih osoba za sudjelovanje u programu, jer je članarina bila simbolična, a članova malo. Svi pokušaji su se svodili na gledanje filma i što prije otići kući.

Još i teže je bilo organizirati književne večeri. Knjige koje smo predstavljali publici su za većinu 'laika' zvučale neatraktivno i odaziv je bio mali. Čak i prilikom rasprava u samom klubu, bilo je teško voditi diskusiju ako je samo 2 ili 3 člana pročitalo zadanu knjigu.

Igre na tabli su imale relativno mali broj ljubitelja iz jednostavnog razloga jer sastanci su bili vremenski ograničeni i nismo imali baš previše raznih igara na raspolaganju...

Na idućoj godišnjoj skupštini kluba netko me je predložio za predsjednika. Nazočni su to jednoglasno prihvatili. Nisam baš bio oduševljen s administrativnom stranom uloge predsjednika, ali to je bio izazov koji sam bio spreman prihvatiti. :)

U to vrijeme nastojoao sam animirati što više članova u klubu na svim planovima. Odaziv nije uvijek bio ohrabrujući, ali opet sam nastojao uvući nekoga u raspravu o novom filmu, knjizi ili stripu. Unatoč svim mojim naporima ništa se nije dešavalo. U to vrijeme događala se smjena generacija članova. 'Stari' članovi su odlazili zbog drugih, njima važnijih obaveza, a mlađi su bili neupućeni u SF.

Po mom osobnom mišljenju to je bio odraz neupućenosti u SF i njegove slabe zastupljenosti u književnosti. U stvari, sav se SF u nastavnom programu svodio na spomen imena J. Vernea, E.A. Poea i H. G. Wells-a. Ako je bilo moguće, izbjegavalo se i spomenuti da su dotični pisali SF. U isto vrijeme u USA u sklopu američke književnosti učenici su obrađivali djela barem trojice SF autora. U 80-tim godinam su to bili Clarke, Asimov i Simak. Očito, tamo je SF dio 'mainstream' književosti, a ne neka žabokrečina koju treba izbjegavati. Kao primjer navodim pokušaj kada smo željeli organizirati knjizevnu večer za članove kluba sa temom "Kapija - Frederick Pohl". Dogovorili smo se 2 tjedna ranije i da bih se pripremio za diskusiju ponovo sam procitao "Kapiju" i "Sastanak sa Hičijima". Kada je došao dan književne večeri, samo je još Damir pročitao knjigu, pa je očito svaka diskusija postala suvišna.

Nasuprot književnosti, film je oduvijek bio vrlo atraktivan medij za SF. Vjerojatno zato sto je vizuelno upečatljiviji i zahtjeva manje vremena negoli čitanje knjige. Svaka rasprava o filmu koja se vodila u klubu bila je vrlo interesantna i s vremena na vrijeme vratili bismo se na isti film ili neki aspekt iz tog filma. Ponekad sam znao korsiti i 'prljave' trikove da potakenem raspravu. Priimjerice, rekavši nešto kao: "Star Wars" je samo film o kaubojima i indijancima u svemirskim odjelima!". Nakon toga bi uslijedila žustra rasprava što ja mislim pod tim, što je za mene definicija SF-a, itd. Većina članova je voljelja barem slušati, ako već ne sudjeluje u raspravama.

Na žalost nisu sve aktivnosti imale odgovarajući rezultat. Primjer toga je projekcija diapozitiva Andreja Sokolova. Željko i ja smo pretraživali oko stotinjak brojeva Galaksija, snimali fotografije, Željko, Darko, Damir i ja smo birali, miksali i snimali muziku. Željko je nacrtao plakat, Tomica je organizirao štampanje (kopiranje) istog i svi smo lijepili plakate po gradu. Nekoliko puta smo gledai i preslušavali projekciju, mijenjali redoslijed slajdova. Konacno je dosao i 'trenutak istine'. Projekcija je bila privukla dosta posjetitelja, dvorana je bila skoro puna. I tako, projekcija počinje i sve ide kako smo se nadali. Međutim, ubrzo neki napuštaju dvoranu. Ako se dobro sjećam, oko jedne četvrtine gledatelja je otišlo prije kraja projekcije.

Gledaoci kao ovi maloprije spomenuti nisu iznimka za niti jednu vrsu javnih priredbi. Ali slična stvar se javljala i sa članstvom kluba. Najveći dio članova je samo plaćao članarinu, pojavljivao se na godišnjoj skupštini i možda posjetio neku javnu manifestaciju u organizaciji kluba. To je bila žalosna istina. Kao jezgro aktivnih clanova ostalo nas je svega nekoliko - Tomica, Darko, Željko, Igor, Damir i ja. Neki članovi su otišli na studij izvan Osijeka, zaposlili se ili našli druga područja interesiranja. Spomenuti sastav je bio redovno na sastancima i uvijek je bilo zanimljivih tema za razgovor. Kada nije bilo naročito zanimljivih tema ili novih knjiga i filmova igrali smo se pogađanja filmova. Naravno sa ograničenjem na SF filmove. Kao izvor materijala služila nam je Enciklopedija SF filmova u redakciji Zorana Živkovića. Vremenom smo se toliko izvještili da nije bilo filma koji nismo mogli pogoditi. Da se to pokazalo korisnim vidjelo se na ondašnjem SFeraKonu gdje je "Gea" osvojila 2. mjesto na SF kvizu.
(Dotičnu nagradu osvojio je, glavom i (koliko se sjećam) gustom crnom bradom, autor teksta (kao izvrstan poznavatelj SF-a). Srećom, nismo osvojili prvu nagradu: 13 (debelih) tomova R. L. Hubbard-a. Tko bi to nosio vlakom kući :-) - op. Igor Griner, bio je tamo.)

Vremenom, obaveze su učilnile svoje, aktivno jezgro je postalo sve manje aktivno i vremenom "Gea" je zapala u tminu neegzistencije. Točnije, to je bila zona sumraka, jer je društvo postojalo na papiru i u sudskom registru, ali ne i u stvarnom životu.

Eto, tako je to bilo nekada. Da li će nova generacija SF ljubitelja izbjeći sudbinu prethodnika, vrijeme će pokazati. (Eh, tko zna - op. ur. :))))) )

Biti predsjednik SF kluba je veliko zadovoljstvo, ali često je i uzrok frustracija. Kao pojedinac on može potaknuti mnoge aktivnosti, ali ih često ne može sprovesti u djelo bez članstva, i jos važnije, bez aktivnog članstva.

A za sve one Osječane, i druge koji vole SF i žele biti članovi kluba, jedna poruka za kraj:
"Ne pitajte se što klub moze učiniti za vas, već što vi možete učiniti za klub." (Z. S. Kennedy)

Zorko Šoštarić