Via
Galactica
br. 5


<- Stari brojevi ->
 
Pjesma Povratak na sadržaj Strip. Kada bude dostupan.

MESO

James Corigin je mačetom otklonio list palme i produžio dalje uz krivudavo korito potočića. Magličasti kondenzat mu se lijepio po licu i po komotnoj košulji za zebrinim uzorko. Iz nekog nepoznatog razloga u maloj prodavaonici odjeće u Marcusanu nisu imali ništa drugo.

Zastao je na trenutak da pogleda na kartu i pripali cigaretu. Čak mu je i kutija Lucky Strikea bila promočena, ali su cigarete, nasreću, bile suhe. Podmetnuo je pod stražnjicu također promočeni ruksak i odahnuo. Velika mapa indonezijske prašume bila je iscrtkana tankim linijama stadlerove olovke, a neka su mjesta bila i zaokružena crvenim markerom. Mapu je kupio od policijskog služebneka u Marcusanu. Policajac nije znao engleski, ali kada mu je James pokazao novčanicu od pet dolara ovaj je naglo progovorio i ugovorio cijenu od petnaest. James je u lijevoj ruci držao cigaretu,a drugom od vlage smežuranom rukom pratio liniju crte na karti. Ptice koje je tražio nalazile su se istočno od Marcusana kod starih svetilišta pernatog indonezijskog boga. Prihvatio je objektiv foto-aparata i pamučnom maramicom obrisao leću, zatim ga je spremio nazad u nepropusnu futrolu u naprtnjači i nastavio dalje uz potok.

Kako je odmicao na istok prašuma je postajala sve gušća i gušća, ali je život postao življi, pa mu nije smetalo. kada je nakon dva sata pješačenja došao do popločenog puta u hram već je ispucao dvadesetak snimaka i to uglavnom na ptice. Noge su ga sada već vraški boljele, pa si on obeća jedan duži odmor sa sendvičem kada dođe do hrama.

Uz glasanje životinja, lupkanje čizama o izlizanu stijenu puta bio je jedini zvuk i on se iznenadi kada začuje urlik zbog udaljenosti dosta tih.

Zastao je i upravio pogled nadesno međutim, široki listovi su efikasno zaklanjali horizont. To je mogla biti i ptica, ali djelovalo je previše ljudski, zaključi James.

Dok je hodao, fotoaparat je stavio u naprtnjašu, a u ruku je smjestio mačetu iskrzane i pomalo hrđave oštrice. Hodao je nekih desetak minuta kada se začuje urlik, ali ovaj put puno bliže. Čvršće je stegnuo mačetu i dalje nastavio pomalo ukočenim korakom. Treći put se urlik javi sa njegove desne strane i on shvati da je blicu, vrlo blizu. Zadnje listove je maknuo i našao se na rubu prostrane livade prekrivene neobično kratkom i zelenom travom. Bila je baš poput tepiha. Svaka je travka bila iste boje i dužine.

To je James shvatio tek kada je čučnuo i dlanom opipao travnjak. Toliko je bio zaokupljen neobičnošću travnjaka da je tek kasnije uočio čudne prilike u centru ledine. Budući da sa svoga kraja travnjaka ništa nije mogao vidjeti krenuo je uz rub travnjaka do mjesta gdje je prašuma malo više zagrizala u travnjak.

Kretao se između stabala tako da je mogao dobro osmotriti čovjeka na ledini.

Bio je to domorodac gol do pasa sa krpom šarenog veza prebačenom preko genitalija.

Dugačka crna kosa bila mu je spletena u debelu kao ruka pletenicu koja se spuštala skoro do stražnice prekrivene crtom od iste one tkanine.

Tijelo mu je bilo prekriveno mazarijama bez puno smisla, ali mu je lice bilo prekriveno simbolima nalik na hijeroglife. Nedaleko od njega se nalazio stol od masivnog drveta nalik na mesarski, a jedno je stablo guste krošnje narušavalo glatkoću travnjaka svojom vitkošću.

Kada je James došao do svog odredišta imao je priliku dobro osmotriti stol i stablo na kojem je poput šunke visio čovjek glatko izbrijane glave.

Jamesovo srce počne brže kucati pri pogledu na čovjekovo beskrvno lice mliječno bijele boje.

Čovjek je ipak bio živ jer se par puta žestoko počeo bacati i trgati.

James klekne kao potaknut nekakvim magičnim pozivom strave. Stol ni metar udaljen bio je izbrazdan dubokim zarezima kao da je netko sjekao svinjske polutke na njemu. Sa strane, u oštru ivicu stola je bila zabodena kratka mesarska satara čiste oštrice.

Domorodac, prije udaljen petnaestak metara, sada se približio stolu i jednim snažnim trzajem iščupao sataru iz stola, a s njom i domadić drveta.

James se povukao u sijenu i tamo zaklonjen zelenom lepezom vegetacije par puta duboko udahnuo.

Domorodac je dva-tri puta zamahnuo satarom kao da sječenevidljivog protivnika, a onda pričao obješenom čovjeku koji se sada smirio i samo ječao kroz slinom natopljni rubac.

Jednim, za oko prebrzim pokretom je presjekao konopac kojim je čovjek bio vezan za granu i ovaj se sruči kao golema bijela mješina. Dotaknuvši tlo čovjek se skupio u fetusni položaj tako da ga je domorodac morao prihvatiti za vrat i odvući do stola.

Čovjek je bio bijelac sa tanikim, dlakavim nogama i golemim trbuhom. Dlake na trbuhu i prsima su mu bile slijepljene mješavinom zemlje i znoja, a vjerovatno i bljuvotine, pretpostavio je James.

Kada ga je domorodac podiga James je po prvi puta vidio njegovo lice.

Lice mu je bilo protkano iskonskim impulsom strave. Suze su mu vjerovatno tekle same od sebe jer on nije plakao samo je ječao poput pretučenog pseta.

Domorodac ga je smjestio na stol i odvezao, međutim čovjek, izgleda nije imao namjeru da bježi, samo je ležao i šutio. Kada je domorodac prvi put zamahnuo sjekirom, James se podigao odlučan da prekine ovo ubojstvo, ali noga mu je zapela o rub tratine i on se poput mokre vreće cementa sruči na zemlju.

Kada je podigao pogled ugledao je domorodca kako izvlači sataru iz napola zasječene čovjekove noge.

Zamahnuo je po drugi put i on začuje krckanje slomljene kosti i tupi udarac o drvo. Noga je pala na stranu, a krv je kao topli vodoskok prsnula na sve strane bojajući zelenilo travnjaka.

Čovjek je na trenutak jauknuo, onda se umirio. Izraz na domorodčevu licu bio je isti onaj smrknuti, kameni izraz koji je james imao prilike vidjeti na statui Harculesa u muzeju kiparske umjetnosti u Melbournu. U zraku se naše nekakav reski miris i on ugleda potočić mokraće kako se slijeva sa stola i miješa sa bazenčićima krvi na tlu.

Domorodac je zasjekao čovjekovu ruku u ramenu odvajajući je od trupa već u prvom udarcu.

Ovaj put se lomljenje kosti nije čulo, ali je James u glavi stvorio sliku kosti kako krcka i lomi se.

Zatim se sa nastranim perfekcionizmom prebacio na drugu nogu mehaničkim pokretom ju zasjekacši i odvojivši je od liptajućeg batrljka.

Sada je već sav bio zamazan krvlju, ali on ju je ljevicom otirao samo sa očiju.

Udovi su se poput klada slagali pred stala i Jamesu se pri pogledu na to u trbuhu pojavi velika knedla koja se vrlo žurno penjala prema gore. Kada je završio sa ljevicom domorodac se prebaci na glavu i sa tri stručna udarca ju odsječe.

Na stolu je sada ostao samo grudni koš sa penisom koji se tužno klatio među batrljcima.

Jamesu se naglo zamrači svijest i on poklekne pred užasom u umirujuću tamu.

Kada se probudio sve mu se vrati kao ružan san i on skoro povjeruje u njega kada ugleda domorodca kako pored vatre pretura po žaru kratkim, zašiljenim štapom.

U sredini vatre je bila gomila lišća nalik na lotose. Lišće je bilo smotano u neku vrstu lopte i nakon petnaestak minuta domorodac je uspomoć dva debela štapa iz vatre izvadio tu loptu od lišća i stavio je na stol očišćen od krvi. James je pogledom potrežio komade čovjeka, ali ih nije našao; bio je tu samo domorodac sa svojom loptom od lišća. Uspomoć dvaju štapova je odmaknuo dio lišća, a onda sa rukama dovršio posao.

Gusta se para podigla iz rastvorenog lišća i ugodni miris mesa dopre do Jamesa.

Meso je bilo žućkasto smeđe boje i bilo je uglavnom u komadima. Jamesa udari val mučnine kada ugleda cijelo stopalo smećurane, kuhane kože kako viri iz mase mesa. Domorodac je uzeo u ruku komad mesa prošaran mrljama skorene krvi i zagrizao u njega sa istinskim uživanjem. Čuo se vrisak, dugački, grleni vrisak.

James je bio zbunjen jer taj vrisak je izašao iz njegovih usta.

Vrisak je natjerao domorodca da se ostavi svog obroka i pogleda u njegovom pravcu.

Knedla u Jamesovom trbuhu eksplodira i on se izbljuje po travi i košulji sa zebrinim uzorkom.

Kada je rijeka poluprovarene hrane prestala kapati po travi on se oglasi još jedanput, ali ovaj put jecajem.

Zadnje što je vidio bio je domorodac kako pruža svoje mašću umrljane ruke prema njemu, a onda potone u tamu. Kada je veo nesvjestice pao James se obreo u vrločudnom položaju. Pogled je mogao baciti samo pod strogo određenim uglovima jer su mu glava i ostatak tijela bili povezani debelim konopcima od prašumskih vlakana.

Bio je na istom onom stablu, ovješen o istu onu granu, a domorodac je upravo palcem isprobavao oštricu satare. Uhvatila ga je apatija i on po zadnji put pogleda smrt sunca na horizontu.

Bio je ravnodušan jer je znao da će uskoro postati M E S O.

Aleksandar Kristek zvani MESAR (engl. the butcher).