Via
Galactica
br. 4


<- Stari brojevi ->
 
Konvencije: SFerakon?! Povratak na sadržaj Recenzija: Svjetlost prividne stvarnosti

Garden of Rama
Arthur C. Clarke & Gentry Lee
Garden of Rama

Svi znamo dosta o Clarkeu, ponajbolje znamo da voli pisati nastavke romana za koje je rekao da nema šanse da ih piše. Jedan od takvih je vjerojatno bio i "Sastanak s Ramom", ali pod pritiskom Gentrya Leea, čovjeka iz NASA-e, zajedno pišu nastavke već spomenutog romana: "Rama II" (objavljen u nas, dok je to još bilo "u nas"), "Garden of Rama" i, finale, "Rama revealed". Diskutabilno je koliko je Clarke bio pod Leejevim pritiskom, a koliko je trebao nekoga da mu predloži pisanje nastavaka.

Na kraju "Rame II", taj dvojac je u drugom Rami koji nas je posjetio 2200.g. ostavio nasukane Nicole des Jardines, Richarda Wakefielda i Michaela O'Toola. Oni su se u Rami lijepo smjestili i počinju se razmnožavati "da bi se odrčala vrsta"; taj dio je opisan u prvom dijelu imena "Nicole's Journal" (Nicolin dnevnik) u kojem se Clarke uživljava u ulogu jedne žene s dva muškarca (usput, jeste li skužili naslov? Garden of Rama, aluzija na Garden of Eden; na hrvatskom je to dvoje nevjerojatno slično: Rajski vrt i Ramski vrt). Oni na neki sumnjiv način preko džepnog kompjutora saznaju da se kreću prema Siriusu polovinom brzine svjetlosti. Nakon desetak godina, smještaju se u trokutoliku svemirsku stanicu The Node(Os). Tu započinje drugi dio knjige: "At the Node" (Na Osi).

Vanzemaljci ih smještaju u više nego luksuzan stančić od kojih desetak soba gdje prebivaju dok god ih ONI ne trebaju za proučavanja. Misteriozna pernata čovjekolika tvorevina Eagle (Orao) ih upoznaje s činjenicom da se Rama prepravlja za treći put u Sunčev sustav, ali samo do Marsa gdje će preuzeti 2000 Zemljana koji će živjeti u Rami "radi proučavanja". Ako im Zemljani ne ispune tu željicu, Rama će sam, na manje ugodne načine, pokupiti 2000 ljudi (dakle ni sam ne vjeruje u to da su E.T.-iji, pošto su mnogo, mnogo pametniji od nas, i mnogo, mnogo blaži i milosniji). Cijela obitelj se smješta u Ramu i kreće put Zem... ovaj Marsa.

U trećem dijelu, "Rendezvous at Mars" (Sastanak kod Marsa) otkriva se da su se Zemljani ugledali u Columba u više stvari: ne samo da su brodove koji voze ljude Marsa nazvali po Columbovim, već su na te brodove ukrcali i velik broj kriminalaca da budu stanovnici kolonije Lowell; naravno, u službi svjetske sigurnosti, njima se otkriva da su namijenjeni Rami tek prije nego će pristati uz taj svemirski brod u kojem će otkriti pravi mali raj.

U četvrtom dijelu, "Epithalamion"(?), ljudi se smještaju, Rama kreće prema Tau Ceti, kriminalci rade ono što najbolje znaju: osnovali su kockarnicu "Vegas" (simbolično, zar ne?) i na tome mlate lovu, a počeli su i otvoreno bacati oko i na vlast nad kolonijom. Na vjenčanju Nicoline kćeri jedan robot pobija važnije vlastodršce kolonije, a gotovo i Nicole. Nema dokaza, ali svi znaju da su se kriminalci razgoropadili i da žele vlast i silom ako treba. Richard bježi iz kolonije u drugi dio Rame koji je bio pregrađen da se ljudi ne bi i tamo proširili.

U petom, finalnom dijelu, The Trial(Suđenje), Richard u drugom dijelu Rame otkriva avijane i bića s kojima oni, izgleda, žive u simbiozi koje naziva myrmicats (mravomačke). Oni mu daju do znanja da su ksenofobični ljudi počeli osvajati njihov dio Rame; Richarda opremljuju embrijima i avijana i mravomački te ga otpremljuju na otok u Cilindričnom moru gdje će oživjeti i započeti obje vrste. U međuvremenu, u ljudskom dijelu Rame kriminalci vladaju, a oni su i naredili napad na avijane. Sude Nicole jer je se žele riješiti,i osuđuju je na smrt. Roman završava fantatičnim putovanjem Nicolinog duha kroz Ramu.

To je zadržaj romana, a sada o dojmu. Meni, kao pokloniku Clarkea, se roman pomalo sviđa; pomalo jer mi je nakon čitanja dao osjećaj blagog razočarenja. Roman je u nekim stvarima logičan (naravno da svjetske glavešine neće reći kolonistima: "Idete živjeti u Ramu na neodređeno vrijeme bez nekog posebnog razloga"; ista stvar s kriminalcima, rijetki su Zemljani spremni odreći se gotovo blagostanja na Zemlji i poći na Mars). Na neki način roman je slika događanja koja bi se najvjerojatnije i dogodila, ali to mu baš i ne daje privlačnost. Priznajem da sam pažljivije čitao one dijelove u kojima ima govora o izvanzemaljcima. Dijelovi koji govore o životu ljudi u Rami su gotovo dosadni.

I na kraju preporuka: ovaj roman sasvim komotno možete dočekati i na hrvatskom osim ako ste vatreni ljubitelj Clarkea i znate engleski, ili vam smeta vrlo dugo,a možda i (ne daj Bože) vječno čekanje.

Ivan Grozni