Bojan Sudarevic

Bez obzira na rezultate budućih NASA-inih pokušaja da poveća sigurnost astonauta u preostalim shuttleovima, sigurno je da najkasnije 2010. Discovery, Atlantis i Endaevor idu u “mirovinu”. Što slijedi nakon Shuttlea?

U siječnju 2004. – manje od godinu dana nakon nesreće shuttlea Columbia, koja je na više od dvije godine prekinula američke letove u svemir s ljudskom posadom – američki predsjednik George W. Bush objavio je svoj Plan za širenje čovjekove prisutnosti u Sunčevom sustavu. Dok najuzbudljiviji i najskuplji dijelovi plana (povratak na Mjesec do 2020. godine, uspostavljanje stalne baze s ljudskom posadom na Mjesecu i putovanje na Mars "čim to bude moguće") imaju velike šanse za propast, neki manji i vremenski bliži planovi imaju sasvim realne šanse za preživljavanje u NASA-inom tijesnom budžetu. Najzanimljiviji od njih je izrada nove letjelica za prijevoz ljudi (CEV – Crew Exploration Vehicle) do 2014 godine.

U lipnju 2005. NASA je Lockheedu i Boeingu dala zadatak da izrade nacrte CEV-a do ožujka 2006. kada bi jedna od te dvije kompanije trebal dobiti posao. U kolovozu 2005. je, nepozvan, svoje nacrte za izgradnju CEV-a predstavio ATK (Alliant Techsystems Inc.), NASA-in najveći dobavljač u programu Shuttle.

Lockheedov CEV je mali shuttle koji bi se sastojao od nekoliko modula za različite namjene, a jedan od njih bi služio za spuštanje na Mjesec. Sigurnost astronauta bi, navodno, bila veća nego u sadašnjim shutlleovima, budući da bi se koristio sustav za prekid misije tijekom polijetanja poput onog na Mercuryu, Geminiju i Apollu (što bi smanjilo šanse za nesreću poput Challangerove), a zaštitni toplinski sloj bio bi kvalitetniji od onog koji se koristi na sadašnjim shutlleovima (što bi smanilo šanse za nesreću poput Columbijine).

O Boeingovim se planovima, nažalost, ne zna ništa.

Najviše podataka je objavio ATK. Dovoljan je jedan pogled na njihove nacrte da se primijeti povratak na dizajn Mercurya, Geminija i Apolla. Njihov CEV je, naime, kapsula za "jednokratnu uporabu". No, ATK se za taj dizajn nije odlučio zato što je retro trenutno in, nego zato što je takav CEV, po njihovom mišljanju, u svakom pogledu sigurniji i jeftiniji od Shuttlea.

Osnovno obilježje ATK-ovog CEV-a su ogromna konstrukcijska pojednostavljenja u odnosu na Shuttle (koja su uglavnom posljedica povratka na dizajn "prije Shuttlea"), pa bi na njihovom CEV-u doslovno bilo “manje toga što bi se moglo pokvariti”.

ATK-ov CEV bi se pri polijetanju nalazio na vrhu rakete, a ne priljubljen uz raketu kao Shuttle, čime bi se u potpunosti riješio problem otpadajućih komada pjene i leda koji su doveli do nesreće Columbije (i odigrali sporednu ulogu u nesreći Challangera), budući da CEV ne bi mogao doći u kontakt s ničim što otpadne s rakete ili iscuri iz nje.

Mnoga zamršena konstrukcijska rješenja na Shuttleu su cijena NASA-ine želje da ima letjelicu koja će istodobno služiti prijevozu ljudi i tereta, te imati rok trajanja od 25 godina tijekom kojeg će obaviti 30-ak misija. Većina konstrukcijskih pojednostavljenja kod ATK-ovog CEV-a proizlazi iz toga što bi služio samo za prijevoz astronauta (više o prijevozu tereta nešto kasnije), a kao kapsula za jednokratnu uporabu ne bi morao izdržati više od jednog leta i – budući da bi slijetao pomoću padobrana – ne bi trebao imati krila, koja su se na Shuttleu pokazala kao nezgodan detalj, pun osjetljivih mehaničkih dijelova i elektronike.

ATK-ov CEV bi polijetao pomoću dvostupanjske rakete. U prvom stupnju bi bio RSRB raketni motor na kruto gorivo kakav se koristi u raketama kojima se lansiraju shuttleovi, a u drugom stupnju bi bio J-2S raketni motor na tekuće gorivo kakav se koristio u raketama Saturn V koje su služile za lansiranje letjelica Apollo.

Zahvaljujući uporabi već provjerenih, iznimno pouzdanih raketnih motora, sigurnost posade bila bi mnogo veća nego da se koristi nove motore, kao što je bio slučaj kod svih prethodnih generacija NASA-inih letjelica.

U svim dosadašnjim generacijama NASA-inih letjelica mnogo novca se potrošilo na razvoj. Budući da bi se za lansiranje CEV-a koristili već postojeći raketni motori, a i sama kapsula bi mnoga konstrukcijska rješenja preuzela od Apolla, troškovi razvoja ATK-ovog CEV-a bili bi svedeni na minimum.

Uštede bi donijelo i odvajanje prijevoza astronauta od prijevoza tereta. Naime, ATK je predstavio i nacrte letjelice za prijevoz tereta, nazvane Cargo, koja bi, poput njihovog CEV-a, također polijetala na vrhu rakete. Cargo bi se lansirao raketom identičnoj onoj koja se koristi za lansiranje Shuttlea, ali bi uz isti utrošak goriva kao Shuttle i gotovo nikakve troškove razvoja i održavanja, u zemljinu orbitu odjednom mogao ponijeti 5 do 6 puta više tereta od Shuttlea! Osim toga, CEV bi bio mnogo lakši od Shuttlea, pa bi se za njegovo polijetanje potrošilo nekoliko puta manje goriva.

ATK tvdi da je sposoban izraditi CEV za manje od tri godine, tako da bi već 2008. obavio prvi probni let, a 2010. prvi let s posadom, čime bi se izbjeglo četverogodišnju pauzu u letovima s posadom do koje bi, prema Bushevom planu, došlo nakon umirovljenja shuttleova.

Mada ATK (zasad) službeno ne sudjeluje u utrci za posao izrade CEV-a, NASA-in novi ravnatelj Michael Griffin se vrlo povoljno izrazio o njihovom prijedlogu. Zbog sigurnosti za posadu, koju obećaje ATK, za njihov CEV navijaju i bivši i sadašnji astronauti, kao i javnost šokirana nesrećom Columbije. Budući da ATK najviše zaposlenih ima u saveznoj državi Floridi, za njih navija i guverner Floride, Jebb Bush, kao i mnogi utjecajni zastupnici u američkom Kongresu. Sve ovo povećava šanse da posao dobije ATK, ili ATK zajedno s Boeingom ili Lockheedom – ali po ATK-ovim nacrtima.