Davor Banović

Možeš sve, ne možeš sama!

Što je stariji, Davor piše sve bolje, obraćajući više pažnje stilu i oslikavanju likova. Ovdje možete pročitati jednu pravu 'studentsku' priču.

Čekajući na ispit iz suvremene hrvatske književnosti, Neven je surfao Internetom na jednom od računala u priručnoj čitaonici.

Nikad nije volio učiti neposredno prije ispita. Osim toga, iz suvremene se i nije imalo što učiti. Gomila prenemaganja, ta suvremena književnost. Ženska napiše roman koji mogu skužiti samo njena najbolja prijateljica, njena mama i ona. Neki faca među kritičarima proglasi taj njen uradak remek-djelom hrvatske recentnije neopostmoderne i 'opa! Cura postane poznata i cijenjena među zavidnom branšom, a kroz par mjeseci nakon objavljivanja knjiga joj se nađe na policama u knjižarama na odjelu rasprodaje među izvjesnim brojem sličnih ostvarenja. (Inače, Neven je knjige isključivo i kupovao na rasprodajama. Studentski džep nije se naročito produbio uvođenjem novih X2 studentskih iskaznica.)

Svaka čast suvremenim piscima, no Neven takve stvari jednostavno nije pušio. Stoput je radije čitao Tribusona negoli Hoblajicu ili onog ludog Popića. Mogu oni pričati da je klasična forma romana konačno nadiđena, no on sigurno neće osjetiti čitalačkog užitka čitajući lamentacije kojekakvih nadripisaca koji pišu moderno jer ne znaju pisati dobro.

Odsurfao je na stranicu Večernjeg lista. Slučajno. Privukao ga je naslov u crnoj kronici: VIRUS NA IMPLANT-ČIPU USMRTIO SREDNJOŠKOLCA. Opa! Bruno mu je rekao da te takvi virusi samo pošteno šokiraju. Ništa što par dana na intenzivnoj njezi ne bi moglo riješiti. Bruno mu je čak i poklonio jednog takvog implanta. Naravno da ga Neven nikada nije upotrijebio.

Nije mu padalo na pamet.

"Hajde Mršiću, na redu si!" reče mu Lea strovalivši se za terminal pored njegovog. "Dodig je dobre volje."

Neven ustane.

Skener na dovratku ureda profesora Dodiga nije reagirao. To je značilo da Nevenov cerebralni sustav nije obogaćen nikakvim elektroničkim pomagalom. Neven je znao da Bruno i to može srediti, no njega nije zanimalo varanje posebnim načinom koje i usput može srediti retikularnu formaciju.

U svakom slučaju smiješna uredba. Neven je mogao sada pasti na ispitu, i po izlasku iz Dodigovog kabinete prištekati se na kutijicu, pa napisati doktorat iz iste materije, bez ikakvog problema.

Stvar je bila zapravo malo kompliciranija, no u biti, to je bilo to.

Ta cyber tehnologija stvarno zeza akademsku zajednicu.

Ispit je protekao kao što bi protjecao uvijek. Dodig nije mnogo davio o elementima fantastičnog u djelima Ivice Stojana. "Dobro je kolega! Dajte mi indeks!" reče konačno Dodig.

Neven mu pruži novu inačicu e-indexa na koju su im podatke presnimili prije par mjeseci. Ova je navodno u potpunosti bila zaštićena od zlorabljenja. Neven je znao da nije. Bruno je već nakon par dana počeo dilati crack s kojim si mogao mijenjati ocjene.

Dodig je utipkao svoju jedinstvenu šifru i upisao mu ocjenu, a onda izvukao e-index iz otvora na njegovom stolnom računalu. Podatak će se naći u centralnoj bazi iza 20.00 sati istoga dana. Bruno je naravno mogao švrljati i po tome, ali prije 20 sati ispitnog dana. Često je koristio upravo Dodigov kabinet. Stari je rijetko zaključavao zato što se plašio da će zaboraviti šifru.

"Pa kako je vaše pjesništvo? Pišete li još?" upita ga Dodig.

"Sve manje." odgovori Neven koji se već bio ustao i spremio indeks u džep. "Nemam inspiracije. Mogu pisati samo kad sam nesretan."

"Ah, s Laurom je sve u redu. Kako je ona?" namigne mu Dodig.

"Dobro je. Sutra izlazi na ispit."

"Hajde, neka je sa srećom. No, pjesnik mora pronaći inspiraciju. Zapamti to!"

+++++

Ležao je na krevetu u Laurinoj sobi. Ona mu je bila okrenuta leđima. Radila je na računalu. Pripremala se za ispit.

Promatrao je laganu zakrivljenost njenih leđa. Njeno vitko tijelo u svijetloplavoj pamučnoj majici. Svijetla kosa vezana u rep.

"Daj mi onaj implant!" reče mu okrenuvši se.

Pogled mu je milio njenim licem. Namršti se u sebi. Sretan je. Ovoj djevojci više ne može napisati pjesmu a da ne bude patetična. A i napisao joj je samo jednu pjesmu:

Možeš sve
ne možeš sama
a kad se sjetiš
bit će dobre volje
prođi negdje
pored nekog drugog

Nije joj nikad pokazao tu pjesmu.

"Juhu!" mahala mu je Laura.

"Ha!" reče.

"Onaj implant sa francuskim." reče mu. "Jesi li ga uopće donio?"

"To je vanjska memorija. Znaš to. Ne može ti pomoći. Kad je skineš, nema je."

"Ma znam! Ne mogu se sjetiti kako se nešto kaže. Zapisat ću. Hajde daj!" nestrplivo je govorila.

"Implanti bole. Potraži u rječniku."

"Daj ne gnjavi!" Laura ga udari po ramenu.

Neven u sebi slegne ramenima i sjedne na krevet kopajući po džepu hlača. Prsti mu napipaše dvije kutijice sa implant čipovima. Nije trebao ponijeti Brunin glupi virus. Sad nije znao što je u kojoj kutijici.

Pjesnik mora pronaći inspiraciju., čuo je Dodiga kako govori.

Nikada neću napisati pjesmu kad sam sretan.

Izvuče jednu kutijicu iz džepa i pruži je Lauri. Ustane i poljubi je u kosu. Ako sam joj dao francuski rječnik zgazit ću ono govno. Pjesnik mora pronaći inspiraciju.

Neven sjedio promatrajući djevojku koja je smicala kosu iza uha. Kutijica u džepu ga je pekla.

"Volim te!" reče joj.

"Volim te!" reče mu ona. Među prstima desne ruke držala je maleni čip ponad glave.

Pjesnik mora pronaći inspiraciju.

"Čekaj!" viknu joj. Udari je po ruci tako da joj ispadne čip.

"Što to radiš!?"

"Oprosti!"

"Zašto si to učinio? Čuj, idi! Moram učiti! Hajde!" Sagnula se pokušavajući pronaći predmet u naborima tepiha. Ustao se. "Ionako nemam vremena znaš. Nazovi me za par dana kad prođu ispiti!"

Neven uoči čip na podu i zgazi ga petom. Nije opazila. "Hajde bok!" reče joj. Nije ju poljubio. Izašao je.

Tražiti inspiraciju.