H. P. Lovecraft: Planine ludila
Zagrebačka naklada, Zagreb 1998.

Žarko Milenić

Howard Phillips Lovecraft (1890-1937) se ovim kratkim romanom prvi put reperezentativno predstavlja hrvatskim čitateljima. Poznat je prevashodno kao jedan od američkih predstavnika proze natprirodnog i nastavljač duge tradicije proze kakve srećemo primjerice u djelima njemačkih romantičara, te u gotskim romanima engleskih pisaca. Osim više uzora Lovecraft ima i više sljedbenika. Lovecraftov veliki prethodnik je Edgar Alan Poe, a veliki nastavljač Ray Bradbury. Ono što povezuje djelo ove trojice američkih pisaca je da su se okušali u više književnih rodova, a da su najbolje domete dali u pričama. Nadam se da nećemo dugo čekati i na hrvatskom jeziku objavljivanje Lovecraftovih priča poput "Outsider" ili "Pickman's model". Za svu trojicu se vezuje dvojba pripada li bar dio onoga što su na pisali u SF ili ne. Možemo se složiti da je od njih upravo Lovecraft najesefičniji i to najviše u ovom romanu. Osobno bih lako uvrstio mnoge Bradburyjeve priče u SF, što ne važi za Poea čiju prozu smatram čistom fantastikom. Poea možemo obilježiti kao oca moderne detektivske priče, ali SF-a nikako.

Roman "U planinama ludila" (At the Mountains odf Madness), je kao knjiga objavljen prvi put tek 1964. godine.

Lovecraft u svom romanu spominje Poea (1809-1849) pogotovo poznati Poeov roman "Avanture Gordona Pimma" koji s romanom "U planinama ludila" ima sličnosti. Uočljiva je u oba autora ovih dviju kratkih romana, poetičnost i sklonost nadnaravnom. U oba slučaja srećemo motiv izgubljenih svjetova vrlo čest u znanstvenoj fantastici toga vremena. Spomenimo samo roman "Iščezli svijet" (1912) slavnoga Conana Doylea (1859-1930). Lovecraftov roman je pisan u prvom licu, a pripovjedač je geolog. Istodobno se Lovecraft ovdje pokazuje i kao izvrstan poznavatelj biologije, posebice paleontologije, te mitologije.

U vrijeme kad je tridesetih godina ovoga stoljeća pisan roman "U planinama ludila" Antarktik je bio velika nepoznanica. Na ovom tajnovitom kontinentu je smještena radnja ovog uzbudljivog romana. Pri pomisli na misteriozni Antarktik mnogi će odmah pomisliti na film Johna Carpentera "Stvar" drugu filmsku verziju priče Johna Campbella Jr. "Tko to ide" (1934). Prvu verziju je snimio Howard Hawks 1951. godine. Antarktik je bio i poprište zbivanja mnogih romana toga vremena. Spomenimo samo roman Johna Tainea (1883-1960) "Najveća pustolovina" (1929) koji govori o otkriću grada pod antarktičkim ledom iz koga nehotice bivaju oslobođena čudovišna stvorenja nastala kao plod genetičkih pokusa. Inteligentna stvorenja koja Lovecraft opisuje u svom romanu živjela su i u moru i na kopnu. On ih naziva Prvijenci prema djelu "Necronomicon" Abdulaha Alhazreda. Stvorenja koja Prvijenci isprva koriste kao sluge, a koja se okrću protiv njih su demonski Shogoti. Sličan motiv srećemo u romanu Lovecraftovog suvremenika Karela Čapeka (1890-1938) "Rat ljudi i daždevnjaka" (1936).

"U planinama ludila" jedan je od rijetkih SF djela nastalih tridesetih godina ovog stoljeća koja i danas nalazi svoje čitatelje. Lovecraftovom poetičnom stilu ne možemo naći zamjerke. S druge strane, ovaj uzbudljivi roman je današnjim čitateljima zanimljiv i kao uspješan spoj znanstvene fantastike i horora. Ovaj hibrid je ponajviše zaživio na filmu, a najpoznatiji je primjer filmski serijal "Alien" čiji tvorci su se, izvan svake dvojbe, nadahnuli i Lovecraftovim već odavno klasičnim djelom.